Kalesija, iako prepoznatljiva po svom bogatstvu kulturnih i tradicionalnih manifestacija, suočava se s velikim izazovom, odnosno nedostatkom adekvatnog prostora za organizovanje većih događanja.

Gradski trg, koji bi trebao biti centralno mjesto okupljanja i manifestacija, još uvijek je u fazi “planiranja”, pa će, očigledno, za veće događaje Kalesijci morati koristiti svoje maštovite vještine, poput ove na fotografiji.

Iako Kalesija ponosno ima Trg šehida, postavlja se pitanje je li trg tih impozantnih dimenzija, dovoljno širok za održavanje većih kulturnih, sportskih i drugih društvenih događaja? Pa, naravno da nije.

Trg šehida prostire se na nekoliko kvadrata, u kojem se, osim parkinga, može pronaći i poneki ugostiteljski objekt, radnje, mesnica… Kojim svakako nije mjesto da budu u tako “bliskom susretu” sa lokacijom gdje se održavaju kulturni događaji.

Problem je i u tome što svakodnevno “krademo” dio slobodnog prostora koji bi trebao pripadati trgu. Naime, u središtu parkinga, gdje su označena šahovska polja, vozači nesvjesno parkiraju svoja vozila. Pretpostavljamo da to rade bez razmišljanja, jer, naravno, svaki trg ima svoju jasno označenu zonu i zabranu za vozila. Ipak, izgleda da nije lako razumjeti da prostor sa označenim šahovskim poljem nije namijenjen automobilima, već manifestacijama, okupljanjima i svemu onome što bi trebala biti prava “duša” trga.

Od težine vozila šahovska ploča je počela propadati, te je time narušen izgled postojećeg trga, kao i načinjena materijalna šteta, jer je taj dio, koji je odnedavno postao parking, namijenjen za pješake, a ne automobile.

Građani su ti, koji mogu dati svoje prijedloge, jer su najbolji posmatrači stanja u kojem se nalaze, žive i šta im nedostaje.

Prijedlog rješavanja ovog problema, prema mišljenju građana, leži u preuređenju kompletnog trga, koji bi bio isključivo namijenjen za održavanje manifestacija. Trg bi bio osmišljen tako da središnji prostor bude slobodan, bez parkiranih vozila, a uz to bi bile postavljene klupe za sjedenje. Ove klupe ne bi samo služile za uživanje u kulturnim događanjima, već bi također omogućile našim sugrađanima dnevni predah, stvarajući tako prostor za odmor i druženje.

Na taj način, trg bi postao pravi centar života u Kalesiji, gdje bi svaki trenutak mogao biti iskorišten za uživanje u zajedničkim aktivnostima, bez ometanja svakodnevnog saobraćaja.

Iako je bilo inicijativa od strane vijećnika da se kompletan prostor ispred BKC-a preuredi u šetalište i gradski trg, konkretni koraci još uvijek nisu poduzeti. Sve je ostalo mrtvo slovo na papiru. Sve što imamo su obećanja, a djela nikako. Kalesijci još uvijek nemaju mjesto gdje bi se ugodno osjećali, gdje bi mogli uživati u koncertima, gledati predstave na otvorenom ili učestvovali u raznim događanjima. Kalesija i njeni građani zaslužuju promjenu koja će oživjeti kulturni život i omogućiti im da konačno imaju prostor dostojan svog potencijala.

Komšije iz Sapne zaista su dobar primjer kako manja, nerazvijena općina može unaprijediti svoj izgled i kvalitet života svojih građana.

Uređeno šetalište i zelene površine u Sapni, kao i dodavanje automatskog sata u centralnom dijelu grada, pokazuju kako male promjene mogu unaprijediti vizuelni identitet grada. Ovaj automatski sat, koji je u funkciji, također ističe razliku u pristupu održavanju javnih objekata, poput sata u Kalesiji koji već dugo nije u funkciji.

Živinice iako su već ranije bile prepoznatljive po svom bulevaru koji je omogućavao održavanje velikih manifestacija, sada su dobile i zvanični Trg veterana policije, koji dodatno poboljšava javni prostor.

Ovaj problem ne samo da ograničava mogućnosti za organizaciju manifestacija, već usporava i razvoj turizma i privrede u Kalesiji. Potrebno je hitno ulaganje u infrastrukturne projekte kako bi Kalesija dobila prostor koji zaslužuje, a koji bi omogućio ne samo održavanje manifestacija, već i dalji društveni i ekonomski razvoj ovog mjesta.

A do nekih boljih vremena kada će i Kalesija imati adekvatan trg i šetalište, građani ove općine mogu vikende provoditi u Sapni, Živinicama ili kako smo navikli u Tuzli.