Pomjeranjem sata unaprijed za jedan sat, juče je počelo ljetno računanje vremena. Tako je ponovo otvoreno pitanje kako to utiče na zdravlje ljudi i zbog čega se uopšte sat i pomjera?
Do sada su izvršene mnoge analize kako pomjeranje sata djeluje na zdravlje ljudi, pogotovo sa psihološkog aspekta. Psihijatar Slobodan Loga za “San” tvrdi da ova promjena ima veoma negativan odraz na ljudsku psihu.

“Svi ljudi imaju svoj unutrašnji život koji je uhodan i kada se desi promjena, to se loše odrazi na organizam. Sve što mijenja prirodu i okolinu izaziva stres i to je najveći problem ove promjene”, kaže Loga, ističući da treba dosta vremena kako bi se organizam navikao na promjenu.

“Treba dva-tri mjeseca kako bi se stvari vratile u normalu, a zatim se ubrzo sat opet pomjera. U tom periodu ljudi imaju problema sa čestim promjenama raspoloženja, nemogućnosti adaptacije na posao, nesanicom”, rekao je Loga, koji je mišljenja da treba, kao što je to odnedavno učinjeno i u Rusiji, odustati od pomjeranja sata.

“Trebalo bi vratiti računanje vremena koje smo imali prije 30 godina. Ne postoji studija koja pokazuje da pomjeranje sata donosi neku korist, a sigurno da donosi dosta lošeg”, zaključio je Loga.

Željko Majstorović iz Federalnog meteorološkog zavoda, kaže da se vrijeme pomjera radi usklađivanja sata sa evropskim zemljama.

“Kako ne bi dolazilo do problema u putnim komunikacijama, vrijeme se pomjera kao u svim evropskim zemljama. To je jedan od osnovnih razloga zašto se sat pomjera i teško je očekivati da se u narednom periodu sat prestane pomjerati”, kazao je Majstorović, dodajući da su i socijalno-ekomomski razlozi važni u pomjeranju sata.

“Ekonomske analize pokazale su da je isplativo pomjeranje sata. U ljetnom periodu ljudi imaju više vremena nakon posla da obave druge aktivnosti, a uštedi se i električna energija”, istakao je Majstorović.

Promjene računanja vremena društvena su konvencija čija je svrha usklađivanje ljudskih aktivnosti sa prirodnim svjetlom. Mnoge zemlje, od 1983. uključujući BiH, krajem marta, kad počinje rano svitati, “preskaču” jedan sat da bi sumrak padao kasnije i da bi radnici i učenici što više poslova obavljali po danjem svjetlu. Kad dani postanu bitno kraći, sat vraćamo unazad da ne bismo ustajali po mrklom mraku.