Australija, Kanada, Engleska, Holandija i Švedska su zemlje na vrhu liste želja radnika koji žele da napuste BiH i nađu dobro plaćen posao, ali pored ovih odlaze trbuhom za kruhom čak i u Azerbejdžan i Sudan.

Među njima najviše je muškaraca između 25 i 40 godina i to sa srednjom stručnom spremom.

Slovenija je obećana zemlja za medicinske stručnjake s ovih prostora, mada i Njemačka, Švajcarska i Italija otvaraju vrata za naše medicinare.

Istovremeno, u BiH ne postoji zvanična statistika koja pokazuje koliko naših građana radi u inostranstvu, a tek sporadično čuje se za njihove probleme, ali i uspjehe.

Većina nezaposlenih bi da nađe posao u struci, a prednjače ljekari, stomatolozi, sa i bez radnog iskustva, srednji i viši medicinski kadar, pa razni tehničari i osobe sa srednjom stručnom spremom.

Radnici medicinske struke i osobe s visokom stručnom spremom generalno bolje prolaze jer države u koje odlaze vode kvalitetnu migracionu politiku.

Osim Slovenije, koja je promijenila zakonske propise koji omogućavaju lakše zapošljavanje ljudi iz regiona, za medicinare su atraktivne Njemačka, Švajcarska i Italija.

Građani BiH s kvalifikacijama ili bez njih, koji bi da nađu posao van naših granica, najčešće su građevinci, poljoprivredni i radnici u ugostiteljstvu i uslužnim djelatnostima.

Uhljebljenje najlakše nađu u susjednim i državama jugoistočne Evrope, ali i u šengenskom prostoru.

Interesovanje drugih država za našu radnu snagu je oduvijek postojalo jer se pokazalo da su naši ljudi kvalitetni, dobri radnici i veoma se brzo uklope.

Sporazumi o zbrinjavanju

BiH ima potpisan sporazum o socijalnom zbrinjavaju sa svim zemljama bivše Jugoslavije, Mađarskom, Austrijom i Belgijom. Taj sporazum podrazumijeva da radnik koji migrira u tu državu ima regulisano penziono i socijalno osiguranje.

“Prava koja radnici ostvare iz radnog odnosa tamo, automatski su priznata i kod nas. Njihove porodice potpuno normalno mogu da dođu tamo da žive i da dobiju radnu dozvolu. Sporazum o radnom zbrinjavanju je mnogo lošija varijanta, a predviđa da država koja potpiše sporazum s BiH samostalno uređuje radni odnos između migranta i onda nema nikakvih obaveza za uplaćivanje penzionih i drugih doprinosa. Sam poslodavac dogovara uslove na osnovu kojih će da rade”, pojašnjava Miroslav Vukajlović.