Dječiji doplatak u Tuzlanskom kantonu za djecu nezaposlenih roditelja iznosi 20 KM mjesečno. To vrlo često nije dovoljno za osnovne životne namirnice ni za dva, tri dana. Dodatno problem je što taj dječiji doplatak kasni već nekoliko mjeseci, što roditeljima otežava ionako tešku situaciju. Nadležni u Kantonu smatraju da roditelji ne trebaju paničiti, jer su, kako kažu, kašnjenje smanjili sa četiri na dva mjeseca.

Za 20 maraka, koliki je dječiji doplatak u Tuzlanskom kantonu, nezaposleni roditelji svojoj djeci ne mogu kupiti ni autobusnu mjesečnu kartu, koja košta 28 i 34 marke, ne mogu kupiti ni pelene, odnosno ne mogu osigurati ni osnovne životne potrebe za mjesec dana. S jedne strane nezadovoljni, a s druge veoma zadovoljni jer znaju da žive u jednom od rijetkih kantona gdje uopće dječiji doplatak postoji.

„Imamo četvero djece. Ja i muž ne radimo nigdje, ne primamo ništa, jedino taj dječiji doplatak. I idemo ovako negdje da skupljamo otpad da bismo šta prodali, malo papira, malo flaša, da bismo djeci imali za hranu. Idu u školu, ja nekad nema marku da im dam. Nekad idu bez marke, bez užine. Kad imam, ja im dam, a kada nemam… Neka djeca mi nemaju ni knjiga, ali idu u školu, dobri su učenici“, kaže majka Azra Tihić.

Ovih dana zbog kašnjenja dječjeg doplatka majka Nafa Hamidović ne zna kako svojoj kćerki Elvisi objasniti zašto joj nema dati novac čak ni za užinu.

„Nekada mi zna zaplakati da joj jednom sjesti da se najede mesa. Jučer kaže: ’Da mi je kakvih para samo da mu kupiš mesa da jedem.’ Jučer mi je to tako bilo teško“, priča ona.

Azra Tihić kaže da je često primorana djeci reći da ne idu u školu kako bi s njom i mužem išli skupljati otpad po kontejnerima.

„Kad ne idu u školu subotom i nedjeljom, onda su i oni s nama. Jedan ostaje s malom kući, ova dvojica idu s nama da bismo skupljali flaše, papir, bakar, aluminijum. Šta nađemo to i skupljamo i prodajemo da bismo preživjeli“, kaže Tihić.

“Što možemo i imamo – dajemo”

Ministar za rad i socijalnu politiku u Vladi TK Sead Hasić smatra da je ova vlada socijalno osjetljiva.

„U periodu koji je iza nas, od 20 godina, čini mi se da vlasti nisu bile spremne da se podrobnije upuste u to i da poslože ove zakone kako bi država lakše izašla na kraj s time da obezbijedi mogućnosti za rađanje djece, zdravo odrastanje djece, za podršku natalitetu“, kazao je on.

U tuzlanskom udruženju Zemlja djece smatraju da je potrebno mijenjati socijalnu politiku prema djeci.

„Kad bismo se okrenuli i kad bismo imali potpuno drugačiji pristup, a to je da vodimo računa o djetetu, o građaninu BiH kao pojedincu koji živi u stanju socijalne potrebe i kojem je zaista potrebna određena socijalna pomoć od strane države, mislim da bi sistem socijalne zaštite bio puno jeftiniji i da bi zaista bio usmjeren ka najugroženijim kategorijama ljudi“, ocjenjuje Mirsada Bajramović, predsjednica ovog udruženja.

Usporedbe radi, vodeće političke stranke u Tuzlanskom kantonu, SDA i SDP, u prosjeku mjesečno primaju oko 11 tisuća maraka. Taj novac namijenjen je uredskim potrebama stranaka. To znači da, primjerice, SDP dnevno dobije 442 marke. Zanimalo nas je mišljenje ministra za rad i socijalnu politiku o ovakvim i inim proračunskim nesrazmjernostima.

„Da li su političari plaćeni ili pretplaćeni za ono što rade, nezahvalno je da dajem komentar, ali siguran sam da treba napraviti analizu i da treba harmonizirati i taj odnos. Kad govorim o toj harmonizaciji, moguće je govoriti i o tome da treba davanja političara uskladiti sa onim šta oni zapravo čine i koliko rade“, izjavio je on.

Azra Tihić kaže da djeca razumiju da roditelji nemaju i onda i ne traže. Ali to da politika ne želi pružiti i otkinuti za njih dio svog kolača, na sreću još uvijek ne razumiju.

„Djeca kao djeca, opet su zahvalna. Znaju da nemamo od čega. Ono što možemo i koliko imamo toliko i dajemo“, rekla je ona.

Radio Slobodna Evropa