U prvih šest mjeseci 2011. godine na području Tuzlanskog kantona registrovana su 54 krivična djela nasilja u porodici, što je za jedno krivično djelo manje u odnosu na isti period prošle godine, podaci su Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona. Informisanje žrtava o tome da imaju zakonsko pravo prijaviti nasilnika, samo je jedan od načina kako pomoći žrtvama naslija u porodici.

Pojam porodično nasilje podrazumijeva napad bilo koje vrste, verbalni, fizički, emocionalni, seksualni, kao i aktivnu i pasivnu nebrigu koju vrši osoba ili osobe na nekoga iz porodice, bilo da su u braku ili rodbina, bilo da žive zajedno ili odvojeno.

Na području Tuzlanskog kantona, osim nasilja nad ženama, povećan je broj slučajeva nasilja nad djecom, ističu iz kantonalnog Ministarstva unutrašnjih poslova. “Značajno je napomenuti da je ove godine, za razliku od prošlih godina, podnešeno 15 zahtjeva za izricanje zaštitnih mjera u skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici.” kaže portparol Ministarstva unutrašnjih poslova TK Miralem Malkić.

Istraživanja pokazuju da su počinitelji nasilja najčešće osobe koje, zbog svojih vlastitih neuspjeha, ispoljavaju nasilničko ponašanje nad članovima svoje porodice.

“Nasilje se češće javlja u disfunkcionalnim, dezorganiziranim, dezintegriranim porodicama sa poremećenim sistemom vrijednosti poimanja porodičnog života i rodnih uloga koji karakterizira kulturu patrijarhalnog društva, sa idealom dominacije i moći nad slabijim, a to je najčešće nad ženama i djecom.” kaže neuropsihijatar na Klinici za neuropsihijatriju UKC – a Tuzla dr. Amra Delić.

Svaku žrtvu treba ohrabriti da prijavi nasilje, zato što je to zločin i društveno neprihvatljivo ponašanje, ističe dr. Delić. Ona dodaje da žrtvu neophodno informisati o njenim pravima, učiniti da se osjeća sigurnom, da zadobije naše povjerenje, uputiti je na nadležne institucije, i objasniti joj moguće načine zaštite, jer su edukacija i intervencija od najvećeg značaja.

Krivični zakon Bosne i Hercegovine regulira obavezno prijavljivanje nasilja od strane zdravstvenih i socijalnih radnika, ali i od strane građana koji su bili svjedoci nasilja.