Šta jedna nogometna utakmica može napraviti, toga smo se kroz historiju nagledali, a nije ni BiH imuna na velike najave, sudbonosne dane…

Piše: Emir Delić

Ima sigurno četiri hefte da je nogomet doručak, ručak i večera u gotovo svakom domu u Bosni i Hercegovini. Dileme nema, nogomet razbija gnjilo raspoloženje u državi.

U ova opskurna vremena, ispade da je narodu jedina prava draž i istina – nogometna reprezentacija. Ako u nogometu uopće ima istine.

U Zenicu dolazi Grčka.  Ekipa koja još živi na staroj slavi, prije devet godina su bili  evropski prvaci.

Naslušao sam se jesenas u Atini priča o bh. reprezentaciji. Kolega Jorge Mazias, urednik portala Sportday, oduševljeno je govorio kako je BiH najbolja ekipa u grupi i da Grčku čeka težak posao.

”Sve više dobijamo potvrdu na velikoj sceni, a to je dobro, samo moramo biti uvijek vrhunski, to je važno, ne samo jednom, dvaput” govorio mi je Ivica Osim dok smo gledali trening Papetovih trupa na stadionu Georgios Karaiskakis u Pireju.

Šta jedna nogometna utakmica može napraviti, toga smo se kroz historiju nagledali. Nije ni Bosna i Hercegovina imuna na velike najave, sudbonosne dane… Uvertiru je dala povreda Miralema Pjanića. Natečeni zglob Rominog fantaziste bacio je u očaj naciju.

Umijeće i drskost

 Safet Sušić ostao je tako bez Miralema Pjanića. Pape danima ne spava, jer je izgubio – tisovo drvo.  Baš tako, Miralem je njegova tisovina. Kažu stari ljudi da tisovo drvo ima veliku apotropejsku snagu. Narodno vjerovanje kaže da tisa štiti od ”zlih duhova” i da je sretna onome ko ga nosi.

I Švabo je imao jednog takvog igrača, kapitalca. Pričao mi je Ivica Osim jednom, kada se pripremao za Mundijal u Italiji devedesete, da je napisao sastav, složio papir u kovertu koju će poslati u Beograd. Taman kad je krenuo zatvarati kovertu, sjetio se…

Odmah je pozvao Miljana Miljanića:

”Znaš Miljane, ja ovdje imam igrače, ali mi fali jedan da podvali loptu, ko može dati zadnji pas.

”Na koga ciljaš” pitao je savezni kapiten.

”Treba mi Pape” reka je Švabo.

Tako je Safet Sušić sa 35 odigrao Svjetsko prvenstvo i skoro odveo Jugoslaviju u polufinale.

Dvadeset i kusur godina, Sušić selektor ima svog Papeta – Pjanića. Iz Miralema cure umijeće i drskost. Direktan, igra bez kalkulacije, u njegovom nogometu nema kurtoazije ni pardona. Miralem je kreator, fantazist, ”desetka”! Njegov talenat je neukrotiv, kad se sastavi s loptom, iz nje “progovore” najljepše riječi. Igrač koji tepa lopti. Sušić je sretan što ga ima:

”Miralem je jedinstven. Kad vidim koliko ga Francuzi cijene, jasno je da je igrač kakvog bi poželio svaki trener. Užitak je raditi s takvim momkom i gledati ga dok igra.”

Ivica Osim nedavno je u Sportskim novostima priznao ”Pjanić je spreman za vrhunsko domete i za velike klubove. Strahovito napreduje”.

Pape je vidio ono što drugi ne vide i nisu vidjeli. Prije svih Ćiro Blažević. Pape je shvatio da je Pjaniću mjesto u prvoj ekipi. U udarnoj postavi.

Izgradio ime u Francuskoj

Pjanić sa 20 godina igra drugačiji fudbal. Ni loptu ne udara kao ostali. On je nogometni unikat, a takvih je sve manje. Nogomet prije svega priznaje brzinu i snagu, umjetnici su u defanzivi. Treneri, lovci na rezultat, sve su podredili konačnici, majstori se još nekako provlače, iako se zbog njih kupuju ulaznice.

Pjanić je izgradio ime u Francuskoj. Tamo  gdje će vas, kad se zaturi priča o nogometu, pitati: znate li ko je bio svjetski i evropski prvak? Tamo gdje je Zinedine Zidane, opijen strašću za loptom, vezivao u čvor protivničke veziste.

Tu je Pjanić dobio šansu sa nepunih 17. Sa 18 je potpisao za Lyon u transferu vrijednom sedam miliona eura. Ispred vrata su čekali Arsenal, Inter, Bayern i  Olimpique Marseille. Čekali, ali ga nisu dočekali. Njegov otac Fahrudin, koji ga je za ručicu prvi doveo na teren, bio je gost Barcelone, ali ni tamo Miralem nije završio. Odabrao je Lyon.

Pjanići su otišli iz Bosne i Hercegovine 1991. Koji mjesec prije nego što će se čuti prvi topovi na ovim prostorima. Ko zna šta bi bilo da je Miralem odrastao u Kalesiji, umjesto u Luksemburgu. Da li bi postao ovo što je danas. Njegov otac Fahrudin Pjanić je bio dobar nogometaš Drine iz Zvornika, a u Luksemburgu je nastavio igrati. Mali Miralem je već sa četiri godine počeo ganjati loptu.

”Spavao sam s loptom, a nosio bih je i u školu. Ona je bila moj najbolji prijatelj”, govorio je.

Pričao mi je njegov otac da Miralem i dan danas, kad dođe kući na porodični ručak, ”valja” loptu po tepihu.

Nakon što je u Luksemburgu redovito igrao protiv starijih dječaka, Pjanić je prije tri godine dobio poziv iz Metza, ali i iz PSV Eindhovena, Kaiserslauterna te Borussije Moenchengladbach:

”U Kaiserslauternu me je dočekao legendarni Olaf Marshal. Pokazali su mi stadion, ponudili sjajne uvjete, ali nisam pristao. Slično je bilo i u PSV-u. Odlučio sam se za Metz iz jednog prostog razloga – što sam bio blizu roditelja. Naime, Luksemburg je udaljen svega 50 kilometara od Metza.”

Kunem se da je Miralem odbio Bayern. Veza je bio legenda Bavaraca, Hasan Salihamidžić. Napravljen je kontakt Hasanovog menadžer Jurgena Milevskog i Bayerna, kojeg je zastupao generalni menadžer Uli Hoeness.

U bavarskoj metropoli Pjanića je dočekao čuveni mešter Bayerna – Uli Hoeness. Nakon razgledavanja klupskih prostorija, stadiona Allianz Arene, te trening centra, Hoeness je Pjaniće odveo kod sebe kući, ali na kraju se preselio u Lyon.

Sušić ne gubi nadu

Ali, i takav talenat kao što je Pjanić, nije naišao na dobrodošlicu u svojoj domovini. U Sarajevu su sumnjali u njegov talenat, izbjegavali su poziv u reprezentaciju, jer kako će dijete zvati u A reprezentaciju.

”Mene zanima samo Bosna i Hercegovina! Ne želim da igram za Luksemburg, iako me zovu stalno”, govorio je Pjanić.

Podsjetio me njegov slučaj sa onim Zlatana Ibrahimovića. Kada sam prije 14 godina godina predstavio tada nepoznatog 18-godišnjeg dragulja iz švedskog Malmoa, selektori i šefovi NSBiH su odmahivali ”Ko je taj? Neka čeka”.

Zlatan, logično, nije želio čekati da se neko sjeti da ga pozove u bh. reprezentaciju, pa je prihvatio poziv Švedske. Suvišno je sada govoriti o Ibrahimoviću, odnosno šta bi bilo da je kojim slučajem zaigrao za BiH. Danas je on jedan od najboljih svjetskih napadača.

Sušić još ne gubi nadu da će s Pjanićem krenuti na Grke. Čeka ga, nada se. Ako ne zaigra, ima zamjenu: zvao je Misimovića, igrača plemenitog kova, jer i on ima ideju, zna ”ispričati vic na travnjaku”…

Bez obzira na ishod utakmice u Zenici, niti će pobjeda biti konačna, niti će poraz biti fatalan. Pred ovom ekipom je još dosta velikih utakmica.

Izvor: Al Jazeera