Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, kao institucija koja više od jednog stoljeća rukovodi vjerskim poslovima muslimana, duboko je zatečena i povrijeđena potpuno neočekivanim stavovima predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića o muslimanima, ali unatoč tome, mada s gorčinom, prima k znanju percepciju muslimana u hrvatskoj državnoj politici (i) u evropskom kontekstu.

Za Islamsku zajednicu izjava predsjednika Republike Hrvatske otvara brojna politička i društvena pitanja i nedoumice, te stavlja pod lupu sve deklarativne i slatkorječive iskaze koji dolaze iz Zagreba i regiona. Malo je kazati da je za Islamsku zajednicu i muslimane krajnje uvredljiva i uznemiravajuća percepcija muslimana u državnom vrhu Hrvatske, ali to prihvata kao legitiman stav koji može izreći najviši državni predstavnik. Za jednog od Josipovićevih prethodnika je poznato da je bio opsjednut idejom da je njegova zemlja predziđe kršćanstva.

Islamska zajednica i muslimani u Bosni i Hercegovini vjeruju da je bolja neprijatna puna istina izrečena u lice, od praznih riječi koje zamagljuju stvarne namjere i postupke. Zato muslimanima poruka predsjednika Republike Hrvatske može biti otrježnjavajuća, da još jednom sagledaju i definiraju svoj odnos i svoju sigurnost naspram svih onih ideologija i projekata koji su ih vodili do fizičkog uništenja, psihičkog nakaženja i mentalnog sluđivanja, da se teška učmalost, san i unutarnja netrpeljivost zamjene budnošću i čvrstim zajedništvom ideje i akcije.

Muslimani u Bosni i Hercegovini na svojoj koži dugo osjećaju stigmu „sigurnosne prijetnje”. Već mjesecima se drže pritvoreni muslimani u Imigracionom centru u Lukavici, jer su označeni kao sigurnosna prijetnja, bez prava da se njima ili njihovim porodicama dadne bilo kakvo objašnjenje ili na njih primjene važeći zakonski propisi. Muslimani se stavljaju na različite spiskove osumnjičenih za sve i svašta, ti spiskovi kruže medijima i stvaraju atmosferu linča i psihološkog rata i pritiska.

Muslimani su krivi svima, onima koji su napustili Bosnu i Hercegovinu krivi su, onima koji su ostali u Bosni i Hercegovini krivi su zato što su sada, navodno, drugačiji i nisu kao oni muslimani iz njihova djetinjstva. Srbima iz Hrvatske su krivi zato što traže svoju imovinu koju su im zauzeli. Muslimani su krivi i za genocid i etničko čišćenje, jer da nije bilo njih, ovdje ne bi bilo ni genocida ni etničkog čišćenja, jer se ne bi imao nad kim sprovoditi. Sada nas predsjednik Hrvatske obavještava da smo sumnjivi i krivi i stvaramo probleme Hrvatskoj zato što Bosna i Hercegovina, u kojoj ima puno muslimana, graniči sa Hrvatskom. Očito da u Bosni Hercegovini nema muslimana tada ne bi bio problem susjedstva. Šta ova izjava implicira? Dakle, Hrvati i Hrvatska kada se nađu u situaciji gdje ima puno muslimana postaju osjetljivi i sigurnost im je ugrožena, čak i kada se muslimani nalaze u susjednoj državi.

Također, predsjednik Hrvatske je poučio muslimane u Bosni i Hercegovini da oni nisu samo sumnjivi i prijetnja kao susjedi, nego su globalni krivci. Krivi su za sve ono što se dešava u arapsko-muslimanskim zemljama. Zato hrvatski predsjednik upozorava da to treba znati Evropa, jer nije dovoljno što to samo Hrvati znaju. Muslimani u Bosni i Hercegovini su krivi za svako dešavanje u bilo kojoj muslimanskoj zemlji na kugli zemaljskoj i za postupak svakog muslimana. Bosanski muslimani, po ovoj Josipovićevoj interpretaciji, nemaju individualni identitet, nacionalni, kulturni i civilizacijski kod, nemaju ime i prezime, nemaju ništa, to je masa koja se u svakom momentu može radikalizirati, čak i kada se čini da dijele zajedničke vrijednosti i tada su sumnjivi. Bosanski muslimani su muslimani, a kao musliman za sve si kriv i sumnjiv, samo je pitanje vremena i okolnosti kada i ko će ti to saopćiti! Zbog toga, dakle, muslimanima treba efikasna kontrola od strane nemuslimana.

Pošto je Hrvatska osjetljiva na prisutstvo „puno muslimana” u njenom susjedstvu, pitamo predsjednika Republike Hrvatske Ivu Josipovića šta predlaže da se radi sa muslimanima da bi se Hrvati osjećali sigurnim, a Evropa sretnom? Da li da se pristupi kastraciji muslimana, da li da se, kao nekada, otvore koncentracioni logori, ili da se ponovi još jedan genocid nad muslimanima, ili da se donesu projekti asimilacije i kristijanizacije muslimana? Neka se saopći koje rješenje je optimalno da bi se muslimani doveli na mjeru koja će biti trpeljiva i sigurna za Hrvate i Hrvatsku? Muslimani i tu „bocu otrova” mogu progutati i ostati živi! I na kraju, hvala predsjedniku Josipoviću na iskrenosti, kao što je onomad i general Šiber bio iskren da Bošnjacima otvori oči i da ih probudi iz opasnog sna!

Služba za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini

————————————————

Izjava Ive Josipovića

Hrvatski predsjednik Ivo Josipović je u utorak u Dubrovniku u intervjuu za britansku novinsku agenciju Reuters govorio o nemirima u Libiji ističući kako je zabrinut da bi zbivanja u toj sjevernoafričkoj državi mogla utjecati na radikalne muslimane u susjednoj BiH.

“To je definitivno sigurnosni problem ne samo za njih (sjevernu Afriku), nego za cijelu južnu Europu”, kazao je Josipović.

“Mi smo u posebno osjetljivoj situaciji jer graničimo s Bosnom u kojoj živi puno muslimana i nadam se da taj sukob, osobito u Libiji, neće utjecati na odnose različitih nacionalnosti u Bosni i u susjednim zemljama”, zaključio je Josipović.

Istaknuo je da je zabrinut time što je u Bosni bilo radikala, osobito tokom rata u toj zemlji, koji su došli iz drugih zemalja i dodao da su “neki od njih još tamo, a neki su otišli iz Bosne”.

“Mislim da je lokalno muslimansko stanovništvo samosvjesno, da razumije i dijeli europske vrijednosti i cijeni dobrosusjedsku saradnju”, rekao je Josipović u intervjuu Reutersu, 05.04.2011.

rijaset.ba