Kalesija je prvi oslobođeni grad u Bosni i Hercegovini. Za odbranu Kalesije i domovine živote su dali mnogi hrabri Kalesijci među kojima su i Mehmed Ćatić, Mustafa Hadžić zvani Mujo, Edin Osmanović zvani Ismet.

Na današnji dan poginuli:

Mehmed Ćatić, sin Ahmeta i Ćime, rođen 20.maja 1948.godine u Hrasnu Donjem. Osnovnu školu završio je u Tojšićima. Sa suprugom Mevlom imao je četvero djece. Bio je ugledni domaćin i poznati lovac kalesijskog kraja. Dobrovoljno je darivao krv i na svaki način pomagao ljudima. U TO Mehmed se uključio 4.maja 1992.godine. Poginuo je na današnji dan, 10.augusta na Kicelju.

Mustafa Hadžić zvani Mujo iz Rainaca Gornjih, sin Sejfe i Hurije, rođen je 6.maja 1970.godine. Osnovnu školu završio je u Raincima Gornjim, a srednju u Tuzli. Oženio se 1992.godine. U odbranu Mustafa se uključio 28.aprila 1992.godine. Na bijeljevačkoj liniji ranjen je 19.maja 1992.godine. Međutim po oporavku vraća se u jedinicu. Poginuo je na današnji dan, 10.augusta 1992.godine u Memićima.

Edin Osmanović zvani Ismet, sin Ahmeta i Aze, rođen je 20.augusta 1976.godine u Hrasnu Donjem. Neposredno pred rat završio je osnovnu školu u Požarnicu, a njegovo dalje školovanje spriječio je rat. Nemiran duh ali i istinski osjećaj patriotizma približili su isuviše mladog Edina borcima TO, odnosno Armije BiH. Proživljavao je sa njima sve, radovao se svakom uspjehu, tugovao zbog poraza..”Zlatnim ljiljanima” uvijek bio pri ruci, pomagao im na sve moguće načine. Čak je i dobrovoljno davao krv za ranjenike. Borac je postao 30 jula.1993.godine. Prva iskustva, strahovi, prkosi. Otkako je borac prošlo je sedam dana, osam, devet, deset. Jedanaesti dan vraćao se sa borbenog zadatka. Nekoliko metara dijelilo ga od kućnog praga. I, onda strahovit tresak granate. Dvanaestog dana nije ga bilo. Poginuo je na današnji dan, 10.augusta 1993.godine. Poginuo je 10 dana prije 17-tog rođendana

(Iz knjige “Kalesijski šehidi i poginuli borci”-grupe autora)