Sjećanje na kalesijske šehide i poginule borce.

Dževad Bukvarević kojeg su prijatelji zvali Džeki, rođen je 1. aprila 1956. godine u Prnjavoru. Roditelji Rašid i Hasiba imali su petero djece: Dževada, Seada, Izeta, Remziju i Senadu. Surovi rat je, međutim, “raspolovio” ovu porodicu. Kao pripadnici Oružanih snaga BiH, poginuli su braća Dževad i Sead, te njihov otac Rašid.

Dževad je osnovnu školu završio u Kalesiji, a srednju u Tuzli. Završio je i Pedagošku akademiju u Tuzli, a bio je apsolvent na Fakultetu za fizičku kulturu u Sarajevu. Kao nastavnik tjelesnog odgoja radio je u Osnovnoj školi Kalesija.

Sa suprugom Nevresom dobio je dva sina, Jasmina i Rusmira. Živjeli su u vlastitoj kući u Kalesiji. Dževad je bio cijenjen i poštovan kao prosvjetni i sportski radnik.

Dževadov brat Sead ubijen je od ekstremista SDS-a, 12. marta 1992. godine, na svom policijskom zadatku. Nakon toga Dževad se odmah uključuje u pripreme za odbranu nadolazeće agresije. Stupa u Oružane snage 8. aprila 1992. godine i kao komandir voda predvodi svoje borce u odbrani i oslobađanju Kalesije, Prnjavora, Dubnice.

Učestvuje i u borbama na Breziku, gdje je i poginuo 3. juna 1992. godine,. Njegovo tijelo je ostalo na neprijateljskoj teritoriji i tek nakon višegodišnjeg traganja, razmijenjeno je i dostojno sahranjeno kraj mezara brata Seada i oca Rašida. Posthumno je proizveden u čin poručnika.

Fadil Huremović, prijatelji su ga zvali Mrki, rođen je 9. aprila 1953. godine U prnjavoru. Njegovi roditelji Sefer i Saliha imali su pet sinova Fadila, Vehida, Hasana, Ibrahima i Rasima i dvije kćerke Besimu i Nasihu. Kao pripadnici TO BiH, odnosno Armije BiH u proteklom ratu živote su izgubili braća, Fadil i Vehid.

Osnovnu školu Fadil je završio u Kalesiji, a bravarski zanat u Tuzli. Kao bravar dugo godine radio je u zvorničkoj “Glinici”. Bio je dobar i iskusan majstor i zbog toga poštovan među kolegama na poslu. Fadil je bio oženjen i sa suprugom Minom je dobio dvije kćerke, Jasminu i Medinu. Sa porodicom je živio u kući svojih roditelja. Kao pripadnik rezervnog sastava MUP-a Fadil se pripreme za odbranu od agresije uključuje već 8. aprila 1992. godine. Ubrzo prelazi u Prnjavorsku četu u kojoj je bio komandir voda. Svoje borce je predvodio u odbrani Kalesije i Prnjavora, a potom i u oslobađanju Prnjavora, Kalesije Dubnice, Kalesije Sela. U početku kada je bilo najteže svoju hrabrost i snalažljivost je iskazao nebrojeno puta. Poginuo je 3. juna 1992. godine na Brdima od metka iz pješadijskog naoružanja.

Mehmedalija Tupajić, prijatelji su ga zvali Dale, rođen je u Vukovijama Gornjim, 10. decembra 1953. godine. Bio je jedno od šestero djece svojih roditelja Bajre i Fate. Imao je dva brata i dvije sestre. U Tojšićima je završio osnovnu školu, a zanat u Tuzli. Kao VKV-majstor radio je na Površinskom kopu Dubrave. U braku sa suprugom Mirzetom imao je dva sina, Satrijeg Senaida i Mirzama.

Mehmedalija je bio dobar i vrijedan radnik, na poslu su ga cijenili. Bio je i istaknuti društevno-politički radnik. Borac je postao odmah na početku agresije, 15. maja 1992. godine. U sastavu Prvog bataljona učestvovao je u borbama na kalesijskom ratištu. Na žalost, njegov borbeni put je bio prekratak. Poginuo je na majevičkom ratištu na Lisači 3. juna 1992. godine u aktivnim borbenim dejstvima. Smrtno je stradao od gelera neprijateljske granate.

Hasan Jašarević, sin Šabana i Fatime, rođen je 1.oktobra 1966. godine u Kalesiji Selu. Rođen je i odrastao u radničkoj porodici, imao je jednog brata Sakiba i dvije sestre, Rahimu i Zadu. Osnovnu školu je završio u Kalesiji. Radio je u Beogradu, a u posljednje vrijeme pred agresiju, radio je kao vozač u Kalesiji. Živio je u kući svojih roditelja u Kalesiji Selu. Pripadnik oružanih snaga Hasan je postao odmah na početku rata 12. maja 1992. godine. Bio je vozač u vojnoj jedinici 5161 Kalesija i sa svojim saborcima je obišao kalesijsko, zvorničko, majevičko, teočansko, živiničko ratište. Sa svojim kamionom uvijek je bio borcima na usluzi, nikada nije pored njih prošao, a da ne pomogne. Poginuo je u Kalesiji Selu, 3. juna 1994. godine od neprijateljske granate.

Junuz Hasanović je rođen u Petrovicama Gornjim 15. oktobra 1966. godine, od oca Hamdije i majke Hafe. Rođen je i odrastao u mnogočlanoj porodici. Junuzovi roditelji su imali pet sinova i dvije kćerke. U Raincima Gornjim je završio osnovnu školu. Kao građevinski radnik bio je zaposlen u tuzlanskom “Zlatiboru”. Sa suprugom Ajkom je bio u braku od 1988. godine i imali su dvoje djece Enada i Aidu. Sa porodicom je živio u Raincima Gornjim. Junuz je posato borac odmah na početku agresije, 4. maja 1992. godine. U sastavu Drugog bataljona ratovao je protiv četnika na majevičkom i kalesijskom ratištu. Odmah nakon osnivanja 241. brigade-“Gazija” prelazi u redove ove brigade i nastavlja ratovati i sa svojim “Gazijama” nizati uspjehe na mnogim ratištima u zoni odgovornosti Drugog korpusa. U borbama je Junuz pokazivao izuzetnu hrabrost, a nerijetko je pomagao svojim saborcima u teškim situacijama. U borbi na Lisači 8. novembra 1994. godine Junuz je teško ranjen. Dugo se liječio u tuzlanskoj bolnici, a potom je prebačen u Zagreb. No, njegovo zdravstveno stanje se konstantno pogoršavalo. U junu 1995. godine tražio je da dođe kući “da vidi djecu”. Došao je i umro 5. juna 1995. godine, sedam mjeseci nakon ranjavanja na Lisači.