Bosna i Hercegovina je zemlja bogate kulturne baštine, a jedan od najizražajnijih aspekata te baštine je tradicionalna bosanska kuhinja. Stara bosanska jela su pravi izraz kulturnog identiteta i nasljeđa koji se na trpezama često nalaze i danas. Ono što je još specifično za bosansku kuhinju da isto jelo u raznim mjestima ima drugačiji naziv. Ove nedjelje u rubrici Recepti donosimo recept za pitu kako je u Krajini zovu buranija. Ova pita još nosi naziv lučnica, lušnica ili praznjača. Recept za pitu sa nama je podijelila dvadestečetverogodišnja Šejla Mahmić iz Krajine odnosno Cazina. Već tri godine živi u Italiji gdje je i sretno udata.

“Bez obzira na to gdje se nalazim ja i dalje uživam u pripremanju naše tradicionalne bosanske kuhinje i ponosim se tim. Kuhati sam počela sa svojih 13 godina uz pomoć svoje mame koja me i učila svemu s tim da je ona u to vrijeme postala bolesna i provodila mjesece i mjesece u bolnici. Ja sam se sama brinula o kuhinji i tako iz dana u dan kuhala ono što sam znala. Pitala druge kako šta ide, tražila recepte po internetu i tako i dan danas se zanimam .Najviše recepata sam pronasla na Ramazanskim iftarima gdje i sama postavljam svoje radove kako slanih tako i slatkih jela pa tako i ovu čuvenu pitu buraniju.” kazala je Šejla za portal NEON Televizije.

Naša sagovornica dodaje da se nada da će i u budućnosti usavršavati svoje znanje i zanimanje za tradicionalnu bosansku kuhinju i samim tim ostvariti u Italiji nesto svoje ,otvoriti svoju poslovnicu gdje će prodavati ista ta jela. Italijani su već imali priliku probati Šejline bosanske poslastice. Tradicionalna jela naše zemlje među kojima je neizostavna baklava je pripremala i nosila u školu gdje su Italijani imali priliku probati i naravno, oduševljeni su.

Šejla ima i svoju instagram stranicu pod nazivom ‘”Iz Šejline kuhinje” gdje redovno postavlja svoje videe sa receptima i kako kuha.

Kako napisasmo na početku teksta za nas je skuhala buraniju.

Recept:

Buranija se priprema kao i sve ostale pite. Prvo napravimo tijesto, ja sve radim što bi moja mama rekla “od oka”. U jednu posudu stavimo brašno (300gr) i prstohvat soli zatim uzmemo mlaku vodu i polako sipamo u brašno, miješamo dok ne dobijemo fino tijesto da se ne lijepi za ruke. Malo pouljimo ,prekrijemo prozirnom folijom i ostavimo da odstoji jedno sat vremena.
Zatim na pobrašnjenu podlogu stavimo tijesto i dobro namladimo rukama ,uzmemo oklagiju i razvijamo jufku da nam bude što tanja.Kad smo razvili ostavimo da se juhka dobro osuši (to je i poenta cijele priče -dobro suha juhka/jufka -sigurno dobra pita) ako juhka nije dovoljno tanka i suha neće biti dobro.

Kada se dobro osušila prepolovimo je preko sredine i svaku polovinu namiruzamo rukama u jednu traku ,zatim uzmemo nož i siječemo na manje komadiće,kad isiječemo uzmemo tepsiju koju smo prethodno malo pouljili i redamo komadiće polukružno u tepsiju. Kad smo sve završili stavimo da se peče na jedno 220 oko 25 min. Potrebno je da se peče “istiha” što bi se reklo da bi se postigla zlatno žuta boja .

U jednu šerpicu stavimo vode koju prokuhamo i kad je pita gotova izvadimo je malo posolimo po vrhu i zatim zalijemo ključalom vodom.
Potom vratimo nazad u pećnicu da se voda upije i pita je gotova . Rastopi se maslo i prelije po piti a zatim domaći sir ili jogurt ,zavisno ko šta voli prelije se po piti i uživa…

Prijatno