Detoksikacija – snaga tijela da se izbori sa savremenim otrovima Zamislite svoje tijelo kao kuću, čistu, sređenu i funkcionalnu. Ali svakodnevno kroz prozore i vrata ulaze nepozvani gosti: toksini. To su hemikalije iz vazduha, vode, hrane, lijekova, kozmetike, pa čak i iz namještaja. Nažalost, živimo u svijetu gdje je gotovo nemoguće izbjeći ih. Naše tijelo ima moćan sistem samoočišćenja, ono stalno radi za nas, dan i noć. Ali, kad se količina toksina nagomila više nego što tijelo može da obradi, nastaje problem: pad energije, usporeni organi, hronične upale, nedostatak nutrijenata, brže starenje, pa čak i bolest.
Detoksikacija nije samo trend, to je prirodni i svakodnevni proces kojim se naše tijelo oslobađa
štetnih tvari kako bi ostalo zdravo, uravnoteženo i snažno. Naš organizam je savršeno dizajniran
da se sam čisti – ali mu u današnjem svijetu punom stresa, aditiva i toksina itekako treba pomoć.
U nastavku, nutricionistica Semira Karijašević otkriva koji organi nose najveći teret detoksikacije, kako prepoznati znakove da tijelo traži „reset“, te koje namirnice, navike i strategije mogu snažno podržati ovaj proces i podstaći vitalnost iznutra ka vani.

Nismo nemoćni – imamo alat u rukama – hranu
Ne trebamo se plašiti riječi detoksikacija. To nije ekstremna dijeta ni skupi preparat. Prava snaga
dolazi iz tanjira – pravilne ishrane, dovoljno sna i tečnosti. Voće, povrće, orašasti plodovi, sjemenke, avokado i kokos – prirodni su saveznici u obnovi organizma. Ova hrana hrani tijelo i pokreće procese detoksikacije bez šoka i neželjenih reakcija.

Šta su zapravo toksini?
Toksini su tihe prijetnje koje svakodnevno upijamo – živa iz zubnih plombi, aluminijum iz
posuđa, kadmijum iz cigareta i đubriva. Tu su i hlor iz vode, fluor iz paste za zube, brom iz
hljeba. Pesticidi sa voća, hemikalije iz kozmetike, lijekova, pa čak i kauč na kojem sjedite, sve to
ulazi u naš organizam. Nažalost, čak i novorođenčad danas dolaze na svijet sa desetinama
hemikalija u pupčanoj vrpci. Ali, naše tijelo i dalje ima sposobnost da funkcioniše i napreduje –
ako mu pomognemo.

Ne zanemaruj signale – tijelo uvijek govori
Simptomi poput akni, nadutosti, gasova, zatvora ili dijareje nisu “normalni” niti ih treba gasiti
tabletama. Isto važi za česte infekcije, depresiju, anksioznost, hormonske disbalanse, glavobolje,
umor, upale, slabost mišića, alergije, sinusne probleme, astmu, osipe, ekceme, pa čak i
neplodnost. Sve su to upozorenja, kao da motor vašeg auta počne da buči, a vi samo pojačate
radio. Rješenje je popravka, a ne maskiranje simptoma.
Gdje se toksini skladište i kako izlaze?
Toksini se najviše obrađuju u jetri, tankom i debelom crijevu, bubrezima i limfnom sistemu. A
izlazna vrata su crijeva, pluća, mokraćni mjehur i koža. Zamislite jetru kao glavnog čistača
organizma, neumornog radnika koji danonoćno filtrira sve ono što kroz hranu, vodu, zrak i kožu
unesemo u tijelo. Ali čak i najposvećeniji čistač ima svoje granice. Kada količina toksina postane
veća nego što jetra može obraditi, ti štetni spojevi ne ostaju čekati u redu – oni prelaze direktno u
krvotok. Detoksikacija u jetri provodi se u dvije faze:
Faza 1 (oksidacija – “razbijanje” toksina): Ukoliko toksin zamislimo kao neku štetnu
hemikaliju upakovanu u čvrsti oklop u prvoj fazi, jetra koristi specijalne enzime i kiseonik da
razbije taj oklop, doslovno ga oksidira, pretvarajući veliki toksični molekul u manji, reaktivniji
oblik.
Ali ovdje je potrebno paziti – ti novi „razbijeni“ dijelovi mogu postati još opasniji ako se zadrže
u tijelu, jer su sada reaktivniji (mogu oštetiti ćelije ako nisu brzo neutralisani).

Faza 2 (konjugacija – neutralizacija i pakovanje za izbacivanje): U ovoj fazi, jetra reaguje
brzo, kako bi ove reaktivne oblike toksina izbacila iz tijela. Tijelo te opasne, reaktivne čestice
veže za zaštitne supstance kao što su: aminokiseline, glutation, sumpor što bi ih učinilo topivim u
vodi i bezopasnim. Zatim se te „zapakovane“ štetne tvari šalju van tijela ili kroz žuč u stolicu, ili
kroz bubrege u urin.
Ako je prva faza preaktivna, a druga spora, dolazi do neželjenih posljedica detoksa – zato ih
treba balansirati.
Dio hrane koja podržava faze detoksikacije u jetri
Za fazu 1:

• Kupus, brokula, prokulice
• Kurkuma
• Svježe voće i povrće bogato
  antioksidansima i folatima
• Citrusi
• Mahunarke
• Chia sjemenke
• Masna riba – losos, skuša, sardina
• Zeleni čaj
• Bobičasto voće i crno grožđe
  Za fazu 2:
• Bijeli i crveni luk, mladi luk
• Citrusno voće, celer, šargarepa
• Cvekla
• Laneno ulje
• Peršun, špinat, brokula, kupus
• Sjemenke suncokreta, susama,
  bademi
• Đumbir, cimet, kurkuma
• Banane, kivi, avocado
• Voda
  Većina toksina, uključujući teške metale, voli masnoću. Oni se bukvalno „usidre“ u masnom
  tkivu, ali i u važnim dijelovima tijela poput mozga, dojki, štitne žlijezde i ćelijskih membrana.
  Tu ostaju skriveni – često godinama – sve dok ih nešto ne potakne na oslobađanje: dijeta,
  intenzivno vježbanje, stres ili znojenje. Tada mogu uzrokovati neugodne simptome poput
  glavobolja, umora, mentalne magle, mučnine ili općeg osjećaja slabosti.
  Za one koji vode sjedilački način života, ovi toksini se ne kreću nikuda – jednostavno ostaju
  pohranjeni. Ali, čak ni masne ćelije nemaju beskonačne kapacitete. Kada se preopterete, toksini
  ponovo izlaze u krv, tražeći novo „skladište“ u dostupnijim dijelovima tijela.
  Ovo je često skriveni razlog zašto neki ljudi ne mogu smršati, iako jedu manje nego mršavije
  osobe. Nije stvar u kalorijama, tijelo se brani. Ne želi pustiti mast, jer u njoj čuva ono štetno što
  ne može eliminisati. Zato detoksikacija nije samo moderna pomodna riječ, ona je zapravo ključ
  za razbijanje ovog začaranog kruga i pokretanje procesa mršavljenja.
  Ali, jetra nije sama u ovom poslu. I crijeva igraju presudnu ulogu. Nakon što u ustima i želucu
  „razbijemo“ hranu u jednu kašastu smjesu, tanko crijevo preuzima glavnu funkciju: upija
  hranjive tvari i prosljeđuje ih tijelu. Ono što je neiskoristivo preuzima debelo crijevo, čije je
  zaduženje da se sve to, jednostavno rečeno – izbaci napolje.
  Moramo znati da crijeva nisu samo transportna traka. Ona su i epicentar imunološkog sistema.
  Ako nemamo dovoljno dobre crijevne flore (korisnih bakterija), vlakana i vode, a svakodnevno
  ih “bombardujemo” toksinima i šećerima, naš mikrobiom pati. A kada on pati jasno je da pati i
  cijelo tijelo. Tada se otvaraju vrata ka cijelom nizu zdravstvenih problema, od hronične upale do
  hormonalnih disbalansa i pada energije.
  Manje toksina, više života – detoksikacija koja ima smisla Da bi detoksikacija zaista imala efekta, ne možemo se samo oslanjati na „čarobne napitke“ dok istovremeno unosimo nove toksine svakodnevno. Prvi i najvažniji korak je – zatvoriti slavinu. To znači svjesno smanjiti izloženost štetnim supstancama koje unosimo hranom, kozmetikom, iz okoliša i nepravilnih navika. Ultra-prerađena hrana, rafinisani šećeri, trans-masti i unos alkohola – sve su to saboteri zdravlja. Isto vrijedi i za plastiku koja u dodiru s toplinom ispušta hemikalije u hranu, agresivne hemikalije iz sredstava za čišćenje i sintetičku kozmetiku koja opterećuje kožu i jetru.
  Naše tijelo već zna kako da se nosi s toksinima, to mu je posao. Jetra, bubrezi, crijeva, koža,
  limfni sistem, rade u savršenoj simfoniji dan i noć. Ali, ako ih svakodnevno zatrpavamo novim
  teretom, čak i najsnažniji sistemi počinju da posustaju. Prava detoksikacija ne događa se
  preko noći. Nema prečica. Umjesto toga, ona dolazi kroz male, ali dosljedne korake, kao što su
  čista ishrana, više vode, više sna, više kretanja i manje izloženosti toksinima.
  Nije moguće sve promijeniti odjednom. Ali početi s jednom promjenom je sasvim realno, npr.
  zamijeni plastičnu bocu staklenom, napravi prirodni sprej za čišćenje, pročitaj sastav proizvoda
  prije nego što ga naneseš na kožu. Detoksikacija nije dijeta, to je način života. To je tihi znak
  poštovanja prema tijelu koje svakog dana omogućava da dišemo, krećemo se, osjećamo i živimo.
  Zato detoksikacija nije luksuz. To je podrška našim sistemima da ponovo rade ono za šta su
  stvoreni, da nas štite, čiste i drže vitalnima. U vremenu kada je gotovo nemoguće izbjeći toksine,
  naše tijelo ne traži savršenstvo – traži pomoć.
  
  (Piše: Semira Karijašević Magistra nutricionizma; nutrivibe.ba)