Saše Papca u nogometnoj reprezentaciji Bosne i Hercegovini nema već više od dvije i po godine. Posljednji susret za repku, ukupno 33. odigrao je u oktobru 2008.godine protiv Grčke.

„Na toj utakmici sam dobio i crveni karton iako ja nisam bio uopšte igrač koji je napravio prekršaj. Administracija našeg Saveza nije čak uložila ni žalbu pa sam, da apsurd bude veći, dobio i dvije utakmice kazne“, prisjeća se za Žurnal.info tih dana 31-godišnji Mostarac. Jedan od potpisnika čuvene peticije kojom su igrači odbili nastupati za reprezentaciju dok se javašluk u Savezu ne zaustavi, ostao je „posljednji Mohikanac“.

Svi ostali su se vratili, neki od njih i prestali sa aktivnom igračkom karijerom, jedino je prvotimac škotskog Glasgow Rangersa ostao dosljedan. No, čini se da je njegov povratak u nacionalnim tim u ovom trenutku više nego izvjestan.

Pretpostavljam da pratite naše medije, da znate da se vaše ime spominje prilikom svakog objavljivanja reprezentativnog spiska. Vas nema pa nema. Jeli konačno sazrelo vrijeme da se Saša Papac vrati u reprezentaciju?
Sada je sazrelo vrijeme da se vratim. Nisam imao neku posebno čestu komunikaciju sa selektorom Safetom Sušićem. Čuli smo se sveukupno dva puta. Zadnji kontakt smo imali dan prije posljednjeg okupljanja. To je zaista već bilo kasno za neke dogovore i moj dolazak na okupljanje. Naravno, ako selektor misli da sam potreban reprezentaciji, zvat će me za naredne akcije.

Moram priznati da mi je u posljednje vrijeme to objašnjenje „zašto Papac neće da se vrati“ od selektora Sušića uvijek nemušto prezentirano. Šta ste mu rekli u tom posljednjem razgovoru?
Ništa posebno. Sačekao sam da vidim hoće li se Statut Saveza usvojiti. Ranije sam se isto “zaletio” kad je selektor bio Meho Kodro, mislio sam da će to ići na bolje, da će sve biti riješeno… Na kraju smo vidjeli da se tada ništa nije desilo.

Dakle, prema vašem mišljenju, riješeni su svi sporni detalji koji su vas sprječavali da se vratite u reprezentaciju?
Jesu! Svi ti razlozi su iza i sada nema nikakve prepreke da se vratim. Sve sada ovisi o Sušiću i njegovoj procjeni trebam li reprezentaciji ili ne trebam.

Gledali ste posljednje dvije kvalifikacione utakmice. Slažete li se i vi da je prezentacija u Bukureštu bila jedna od najgorih u istoriji ove selekcije?
Ne bih baš tako rekao. Bilo je tu dosta loših utakmica i kad sam ja igrao. Ne treba to tako srcu uzimati, da je katastrofa, da je smak svijeta… Loše su odigrali ali treba gledati u budućnost, da se to ne ponovi. Treba ići iz utakmice u utakmicu. Na kraju ćemo vidjeti jesmo li napravili rezultat, je li to to što smo htjeli. Ne treba sad praviti nikakve kalkulacije, šta će se dešavati u naredne četiri utakmice.

Ipak, četiri utakmice nas čekaju do kraja kvalifikacija. Vjerujete li da možemo do tog drugog mjesta u grupi koje vodi u baraž?
Ima šansi, ima. Kad se pogleda raspored i tabela, ima šansi da završimo na kraju na drugom mjestu. Sve zavisi ko će igrati, u kakvoj formi će biti igrači… Dolazi nam naredna sezona, igramo protiv ekipa koje također žele pobjediti i plasirati se na tu poziciju.
Ali je u svakom slučaju bolje da te odlučujuće utakmice igramo u septembru i oktobru budući da je sada bilo vidljivo da su mnogi igrači van forme i glavom već na odmoru.
Pa jeste ovo težak period. U klubu ti sve završi a ti već dugo čekaš odmor od naporne sezone. Razumljivo mi je da igrači nisu glavom 100 posto u utakmici, koncentracija pada, moguće su ovakve greške, a onda i porazi.

S obzirom da već dugo niste u reprezentaciji, kakvi su vam kontakti sa našim internacionalcima?
Imam kontakte sa nekima, uglavnom onim starijim. Moram reći da je u ovoj reprezentaciji sada ostao mali broj igrača sa kojima sam igrao, Hasagić, Spahić, Misimović… Rijetki su oni sa kojima sam igrao. Sa više od pola reprezentativaca se i ne znam, nismo se nikad u životu sreli.

Kako komentarišete posljednja dešavanja oko Saveza, neusvajanje Statuta, suspenziju, imenovanje komiteta za normalizaciju NS BiH, brojne pregovore i konačno usvajanje Statuta?
Zaustavljeno je propadanje. E sad, treba krenuti prema gore. Dolazi najteži dio posla. Treba zasukavi rukave i raditi da to dođe sve na svoje mjesto. Ovo stanje u kojem ništa ne ide kako treba predugo traje, već 10-15 godina. Kada pogledate, jedino nas je ta reprezentacija uvijek nekako vadila, samo zbog toga se stvarala pozitivna atmosfera. Ali, i ti igrači su postajali uglavnom u inostranstvu, neko ih je drugi pravio pa smo dobijali gotove proizvode. I prije je bilo, a i danas je tako da imamo svega nekoliko igrača iz domaće lige ali toga treba da bude puno više. Nadam se da će sada sa ovim novim rukovodstvom i domaća Premijer liga krenut na bolje, da će biti bolje u svemu, ne samo oko reprezentacije nego i u drugim segmentima.

Smatrate li da je Ivica Osim prava osoba za prvog predsjednika Saveza?
Vidjeli smo da jeste. Čovjek koji može otvoriti sva vrata gdje god da ode, u svijetu ili u BiH. I u Mostaru i Banjaluci i Sarajevu, svi imaju respekta prema njemu. To bi bilo idealno kada bi Ivica Osim bio prvi predsjednik. Ja se iskreno nadam da će tako i biti.

Dugo ste pregovarali sa Glasgow Rangersom i, prije odmora, ipak ste potpisali ugovor na još jednu sezonu?
Da, produžio sam ugovor za još jednu sezonu. Dugo su trajali ti pregovori, skoro pola godine, na kraju smo se svi našli i bili zadovoljni dogovorom. Mogu samo reći da ću biti maksimalno koncentrisan na tu sezonu a šta će biti nakon toga, to zaista u ovom trenutku ne znam.

Glasgow i Celtic u engleskom Premiershipu
To će jednog dana biti realna opcija. Ne znam jedino šta će se onda desiti sa ostalim klubovima, Ali gledajući sa tržišnog aspekta, vjerujem da će se to desiti jer mi imamo armiju navijača. Najmanje deset hiljada ljudi bi išlo na naše gostujuće utakmice a to je veliki profit za svaki britanski grad u koji bi stigli naši navijači.

zurnal.info