Prijepolje je jedan od gradova u Srbiji sa sačuvanom sahat-kulom. Sličan objekat, karakterističan za period Osmanlija, na području Sandžaka postoji još u Pljevljima (Crna Gora).

Sa posebno oblikovanim satom i brojevima na njemu, arapskim i rimskim, ova sahat-kula je prepoznatljiva, autentična i simbol Prijepolja. Ona je i turistička atrakcija za sve one koji posjete Limsku dolinu.

Sahat-kula, prijepoljska ili polimska, građevina je koja datira još s kraja 16. vijeka. O njenim graditeljima i godini gradnje tačno se ne zna, ali i danas pokazuje tačno vrijeme. Kao i gotovo sve sahat kule u regiji, i ova prijepoljska nalazi se blizu džamije, četvrtastog je oblika, okrečena u bijelo, sa satovima na sve četiri strane.

Zna se da su ovakvi objekti na prostoru Balkana građeni u 16. vijeku i, kako u razgovoru za Anadolu Agency podsjeća istaknuti slikar i umjetnik, predsjednik Udruženja za nauku, kulturu i umjetnost Bošnjaka (UNKB) „Divanhana“ Mehmed Meša Brničanin, poznati putopisac Evlija Čelebija je zapisao: „Dođoh u kasabu Prijepolje i vidjeh jednu čudnu sahat-kulu.“

„S druge strane rijeke Mileševe, na vrhu drvenog mosta je Veznedar-agina džamija. To je prostrana i svijetla džamija. Pred njom ima jedna čudna sahat-kula. Glas njena zvona čuje se čak iz grada Mileševa“, piše u jednom izvoru da je to zapisao Čelebija u djelu „Putopisi“, na strani 390.
Brničanin procjenjuje da je poznati turski putopisac prijepoljsku sahat-kulu nazvao čudnom upravo što se na satnom mehanizmu nalaze i rimski i arapski brojevi.

„Smatram da rijetko gdje, uopće na Balkanu, to nije prisutno, da se na satnim mehanizmima nalaze i rimski i arapski brojevi. Što se može vidjeti na samom mehanizmu“, kazao Brničanin pokazujući na sahat-kulu koju uzgred naziva i “prijepoljskom ljepoticom”.

Sahat-kula se nalazi na prostoru koji se naziva Mejdan, koji je nekada i bio trg, gdje su ljudi cirkulisali, nalazile se prodavnice i dućani, gdje sagrađena i džamija. Sahat-kule bi se gradile pored džamija kako bi, pojašnjava Brničanin, pokazivale vakat-namaz (vrijeme za obavljanje molitve).

„Evo, istina (čuje se zvuk otkucaja sata sa kule), čuje se njen reski zvon”, upozorava nas tokom razgovora Brničanin i dodaje: “Nema pisanih tragova i dokumenata, ali se pretpostavlja da je jedan od prvih sagrađenih objekata na ovim prostorima, pa sve do Bosne. Kao što je u Travniku bila prva, zatim u Banjaluci, ona je na ovim prostorima bila 4-5.”
Objašnjava kako je satni mehanizam funkcionisao preko lanaca. Navijao se svakih petnaest dana, moralo se to ručno namotavati i uvijek je neko imao obavezu da to radi, da bi sahat-kula pokazivala najtačnije prijepoljsko vrijeme.

Brničanin, jedan od najboljih poznavalaca ovdašnje historije, kaže da prijepoljska sahat-kula zbog svojih gabarita i, izgleda, nije mogla odgovarati zvoniku manastira Mileševa, kako se kroz jedan period željelo predstaviti javnosti. Po dimenzijama onda ne odgovara mnogim sahat-kulama, koje su uže od nje. Kvadratnog je oblika, manja od mnogih, poput one u Pljevljima ili Travniku.

Za Sahat kulu u Prijepolju je zanimljivo da se ona danas ne nalazi baš na istom mjestu na kojem je bila sagrađena. Zbog izgradnje puta prema Sjenici 1974. godine, gotovo u autentičnom obliku premještena je prema hotelu „Park“.

„To je tada urađeno perfektno, numerisan je kamen po kamen i to je urađeno kao i prije pet stotina godina“, navodi Brničanin i podsjeća da je ovaj objekat devedesetih godina bio zapušten, krov propao, a satni mehanizam stao.

Prije premještanja, 1963. godine pretvorena je u trafostanicu, te nakon izvjesnog vremena, napuštena. Za vrijeme bivše SFR Jugoslavije vraćen joj je prvobitni oblik, 1970. godine. Sredstvima komunalnog fonda popravljen je satni mehanizam, zidovi su obloženi sigom (vrstom kamena) i unutra su izgrađene stepenice. Do 1992. godine o ovoj kuli brinuli su časovničar Murat Bakić, Djoko Stanišić i Lutvo Duran.

Sve do 2004. godine na sahat-kuli se nije ništa radilo. Društvo za kulturu „Ikre“ je preuzelo na sebe obavezu i, zajedno sa građanima Prijepolja i uz pomoć Ministarstva za manjinska prava, izvršilo restauraciju, obnovivši krov i cijeli objekat. Prijepoljac Vladimir Vlade Bogdanović, inžinjer koji živi u Beogradu, nakon obnove objekta konstruisao je satni mehanizam i sve postavio nanovo. Taj satni mehanizam sa kompjuterskim komandama i danas funkcioniše i to je bio poklon Bogdanovića svom rodnom gradu.
Stari satni mehanizam je ostavljen lokalnom muzeju na čuvanje.

„O sahat kuli se ne zna mnogo, svi naši pokušaji da se to pronađe ostali su uzalutni, ali je ona je ponos svih građana Prijepolja. Nadam se da ćemo, i u povodu 800 godina manastira Mileševo, osvježiti i sahat-kulu, kao i druge kulturno-historijske spomenike. Ovo je sahat-kula prijepoljske mladosti, mnogih ljubavi i ašikovanja, naših sastajanja“, poručio je Mehmed Meša Brničanin.

Prijepoljska sahat kula je opjevana i u pjesmi Jova Ljuštanovića, Kenana Softića i drugih Prijepoljaca. Oni se ponose što je imaju i, na pitanje šta za njih znači ovaj objekat, kažu da je to njihov dragulj.

“To je jedan veliki dragulj, ne samo za nas nego i za Sandžak uopšte”, rekla je Prijepoljka Dženan Jakupović.

Milica Drobnjak kaže od kako za sebe zna, zna sa sahat-kulu.
“Mnogo smo zahvalni što su nam to ostavili, održavamo to redovno. Puno nam znači sat, to nam je baš fina uspomena. Kad god prođemo, pogledamo. Slažemo se s našim komšijama i zahvalni smo što imamo tu uspomenu od prije petsto godina”, kaže kroz osmijeh ova Prijepoljka.

Akos.ba