Često slušamo priče o divnim ljubavima koje sve pobjeđuju. Gledamo serije gdje oni koji se vole na kraju uvijek ostanu zajedno, slušamo pjesme pune čežnje, tuge i bola zbog izgubljene ljubavi. Čitali smo Omera i Merimu, Romea i Juliju, Anu Karenjinu, nesretnog Kaa iz Pamukovog Snijega. Nedavno smo dobili priliku i da slušamo novu pjesmu Đorđa Balaševića „Ljubav ne pobjeđuje“ u kojoj on ipak prizna da ona možda ne pobjeđuje, ali je zato nepobjediva.

Ljubav stoljeća

Mislim da neću dovoljno dugo živjeti da zapamtim ljubav čiji sam svjedok evo dva mjeseca. Ljubav Elvira Nuhanovića i Aldine Sarajalić za mene je ljubav ovog stoljeća. Čudan je to osjećaj kako tako dvoje mladih ljudi može da pokrene bujicu osjećanja u našem životu taman kad pomislimo da ljubav više ne postoji nigdje osim na papiru. Izgleda da uvijek imamo dosta argumenata da kudimo ljubav, ali nikad dovoljno da kažemo da ne postoji u onom obliku u kojem je svi mi potajno sanjamo i želimo.

Ljubav ovo dvoje ljudih digla je Kalesiju, Tuzlanski kanton, pa i cijelu Bosnu i Hercegovinu, a i Bosance koji ne žive ovdje, digla je iz mrtvila, pokrenula ih je, učinila ih dobrim ljudima. Za zdravlje svoje voljene Aldine Elvir Nuhanović se bori kao pravi vitez. U početku se činilo da je posao koji radi nešto slično borbi Don Kihota s vjetrenjačama, no ovaj mladi momak je prosto odlijepio toliko loših konotacija koje su prilijepljene ljubavi u posljednje vrijeme da je to prosto jedno čudo.

Ja ne znam i ne mogu da nabrojim sve akcije koje je ovaj mladić pokrenuo da spasi život svoje zaručnice i zaista mu se divim. Ne samo da je uspio da skupi skoro sav novac za liječenje svoje djevojke, nego je uspio da probudi u ljudima ono nešto što je odavno zaspalo u rutini života, zaboravljeno zbog političke, ekonomske i milion drugih „izvanrednih“ situacija u zemlji. Ljudi, koji su mahom na granici siromaštva su, uz molbu Elvira i dobrotu koju kriju u sebi, pokazali da nisu vrsta koja je zaslužila da propadne, da vrijede i da znaju da se bore kad treba.

Danas sam se vozila autobusom do fakulteta i onda odjednom, trznem se i pogledam kroz prozor. Na jumbo plakatu nije bio kandidat za općinskog načelnika, nije bila ni coca cola, ni novi Golf. Plakat je bio sastavljen iz četiri do šest dijelova koji su činili jednu divnu fotografiju s koje se smiješi Aldina Sarajlić. I taj mozaik prosto natjera čovjeka da razmisli, da zamisli, šta bi bilo da je on na tom plakatu i da li bi uopće imao nekog ko bi učinio to za njega. U jedan mah to vas rasplače, a u drugi nasmiješi.

Svi ćemo biti svjedoci jednog lijepog vjenčanja

Priča Aldine i Elvira je stvarno nevjerovatna. Naježiš se, zaplačeš, nasmiješiš se, bude ti i toplo i hladno oko srca u isto vrijeme jer ti nije jasno, ne možeš da povjeruješ da u ovom svijetu izgubljenih vrijednosti postoji dvoje ljudi koji se toliko vole. 

Kad sam vidjela plakat znala sam da je tom dvome mladih suđeno da budu zajedno. Jednostavno nemam drugu opciju u svojoj glavi za njih dvoje. Sigurna sam da će uz Allahovu pomoć Aldina ozdraviti i da ćemo svi biti svjedoci jednog lijepog vjenčanja, srećnog braka i ljubavi.
Ljubav pobjeđuje, i svaka čast ovom momku. Čula sam milion mudrih izreka, neke su se potvrdile u mom životnom iskustvu, neke ne. Ima jedna koja kaže: “Ko hoće nešto da uradi – nađe načina, ko neće – nađe izgovor.” Zato, bezbroj puta bravo za Elvira Nuhanovića za ovo što čini za svoju voljenu iako on vjerovatno misli da ni ne radi ništa posebno. To je za njeg sasvim normalno, prosto jer je on jedan veliki čovjek. 

Svaki osmijeh na licu naše Aldine zaslužuje pohvalu, a ovo što on radi za nju, za to nemam pametne ni dovoljno jake riječi. Sigurna sam da nas ima mnogo koji bismo ovako nešto uradili za one koje volimo, ali ova priča će, što se mene tiče, sigurno ući u historiju. Da se bavim produkcijom i režiranjem filmova, ovo dvoje mladih bi dobili glavne uloge u mom filmu – Ljubav u ime Allaha ne može imati prepreke. Jedva čekam da Aldina, ako Bog da, izađe iz bolnice i da ih fotografišem zajedno bar milion puta i da cijelu Kalesiju oblijepim slikama dvoje najhrabrijih ljudi koje sam ikad upoznala. Sve ljubavne priče padaju pred vašom ljuvalju da znate, rušite sve rekorde, obarate sve barijere i sigurno, uz Allahovu pomoć, iz ove borbe, vas dvoje izlazite kao pobjednici. Vi ste ljudi čijoj ljubavi se može diviti i zavidjeti, pozitivno. Vi ste čak toliko povezani da vas percipiram kao jednu osobu. Uz toliku snagu, ljubav i volju, niko vam, osim ako Allah ne dopusti, ništa ne može. I dok slušam svakodnevno o vama dvome, na um mi padne zabrinutost druga našeg Poslanika kada su u pećini ostali sami okruženi neprijateljima kada je rekao: „O Allahov Poslaniče, da neko od njih pogleda pod svoja stopala, vidio bi nas.” A Poslanik mu odgovara: “Šta misliš, o Ebu-Bekre, o dvojici sa kojima je Allah treći?”

Mislim da se cijeli svijet slaže sa mnom, da vama dvome, kojima je Allah treći pomagač, niko ništa ne može. Bravo za vas, bravo za ljubav u ime Allaha, za hrabrost, snagu i buđenje koje smo s vama doživjeli i mi ostali.

Zapisala: AMELA F. DELIĆ