Ministar Emir Suljagić se, ipak, pojavio. I to na koji način. Dobio je svojih pet, pardon šezdeset minuta. Pitamo se zašto se gospodin ministar nije udostojio prije obratiti javnosti i to preko emisija gdje su se vodile debate na tu temu? Vjerovatno je bio svjestan slabosti svojih argumenata. Ali ovako, pojavom u 60 minuta mu i ne trebaju nikakvi argumenti. Pobjeda je zagarantovana.

Kada je ministar Suljagić ponudio svoju ostavku premijeru Kantona Sarajevo gospodinu Musiću svojim prijateljima sam rekao da on od sebe pravi žrtvu i da će to debelo naplatiti. Žrtvu od sebe već pravi ili je i napravio, a kad će to naplatiti ne znamo. Ono što je meni, lično, zasmetalo u gostovanju Suljagića jeste ministrovo tumačenje riječi „babovina”. „Babovina” ne znači niti označava „babu” ili „oca”, već nasljedstvo, ostavštinu… Vrlo dobro znam kroz šta je prošao Emir Suljagić, jer smo doživjeli istu sudbinu u toj istoj Srebrenici, te iste 1995., tog istog mjeseca jula i tog istog 11. Da je reis Cerić to spomenuo prvi bih stao u zaštitu Emira Suljagića, jer naša bol je ista, njegova bol je i moja bol. Ali on namjerno pogrešno tumači riječ „babovina” i time priskrbljuje sebi ulogu žrtve izazivajući emocije kod gledalaca.

Nejse. Uvod uopće nije trebao tretirati gospodina Suljagića, a pogotovo ne njegovu privatnost. Ali i sam je ministar, u spomenutoj emisiji posvetio dobar dio tome.

Da je Albert Einstein upravu, kada je rekao da su dvije stvari beskonačne, svemir i ljudska glupost, samo za svemir nije bio baš siguran, uvjerio sam se dosta puta. Da moje ubjeđenje postane još čvršće pobrinuo se Pokret Revolt iz Tuzle i rediteljica Jasmila Žbanić. Prvi su izdali saopćenje za javnost gdje su iskazali svoju podršku ministru Suljagiću (što je njihovo pravo) gdje su, između ostalog, pozvali ministricu obrazovanja, nauke, kulture i sporta TK, Nađu Avdibašić-Vukadinović, da slijedi potez svog kolege iz Sarajeva i ukine diskriminaciju u školama TK. O kakvoj diskriminaciji je riječ neka nam kažu revolucionari iz Pokreta Revolt: „Smatramo da u Tuzlanskom kantonu postoji paradoksalno rješenje prema kojem učenici imaju pravo na izbor između predmeta vjeronauka i predmeta kultura religije. Pri tome učenici koji izučavaju kulturu religije stiču opšte i univerzalno znanje o svim značajnijim religijama u svijetu, dok su za takvo znanje nepravedno uskraćeni učenici koji izaberu da pohađaju predmet vjeronauka.” Da nije smiješno, bilo bi žalosno. Na ovom primjeru se vidi prikrivena namjera i želja za postepenim ukidanjem vjeronauke (da podsjetimo, i federalni ministar obrazovanja Damir Mašić, iako zna za izuzetno dobro rješenje u TK, je pozvao sve kantonalne ministre obrazovanja da slijede primjer Suljagića). Jer, za Boga miloga, oni koji izučavaju kulturu religija stiču opšte i univerzalno znanje o svim značajnijim religijama u svijetu, dok su za takvo znanje nepravedno uskraćeni učenici koji izaberu predmet vjeronauka. Vrijedilo je ponoviti ovaj biser, iz revolta. Da znaju, kao što ne znaju, i da su otvorili udžbenike vjeronauke, kao što nisu, vidjeli bi da se u okviru vjeronauke učenik, itekako, upozna sa svim značajnijim religijama u svijetu. A druga je stvar, i to im je opravdanje, što Revoltaši traže uvođenje i Ateizma, Budizma, Scientologije… Što se nas tiče, neka uvedu, ali naša prava se ne smiju dovoditi u pitanje.

I još jedna sporna stvar postoji kod saopćenja pokreta Revolt. „…Neistomišljenike fašistički i primitivno diskredituju prema porijeklu ili nacionalnoj osnovi, kao što se to posljednjih dana čini prema predsjednici Helsinškog komiteta, Veri Jovanović ili kolumnisti, Borisu Dežuloviću.” O Veri Jovanović ne bih (iako je u emisiji FTV-a „Odgovorite ljudima” vjeronauku okrivila za postojanje dvije škole pod jednim krovom), ali zar se kritika Borisa Dežulovića doživljava kao fašizam!? Istog onog Dežulovića, usput budi rečeno kritike su bile reakcija, a ne akcija, koji je u svojoj kolumni dirnuo u ono što se niko prije njega nije drznuo u našoj državi, javno omalovažavanje Allaha, dž.š. Naravno, ovakvi pobornici demokratije su Dežulovićevo piskaranje i vrijeđanje proglasili slobodom medija i govora. A kritika slobode govora i medija je fažizam. Ludilo, nema šta.

Jasmila Žbanić, porezni obveznik je u svom saopćenju dala jednu genijalnu ideju: da „Vlade svih nivoa, a posebno Vlada Kantona Sarajevo, sve ateiste oslobodi plaćanja dijela poreza koji se – u bilo kojoj stavki, odnosi na vjerske izdatke, u bilo kojem materijalnom ( i duhovnom) obliku”. Kao što rekosmo, genijalno. Tako bih i ja, Alem Dedić, isto tako porezni obveznik (ali i mnogi drugi) zamolio vlade svih nivoa da me oslobodi: poreza (famozne RTV takse) koja ide Javnim servisima (ili ako bih se mogao odlučiti tih šest-sedam maraka bih uplatio na račun BHT-a, a nikako FTV-u i onoj drugoj, čiji program i nemam), zatim bih zamolio da me oslobode plaćanja poreza koji ide za onaj silni vozni park svih naših vlada, ministarstava, i još da ne nabrajam. Kao što vidiš, draga Jasmila, više bi mi, vjernici, bili oslobođeni poreza, ali ne odlučujemo mi gdje će otići naš novac koji damo putem poreza. Da stvar bude žalosnija, na istih onih 60 minuta se čulo kako bi to trebalo da bude stvar ozbiljnijih analiza???

Eto, kada budu to analizirali, molio bih ih da uvaže i ove moje prijedloge, ili da objave oglas gdje ćemo svi moći slati svoje želje i odlučivati gdje neće a gdje hoće ići naš porez.

Ono što je puno opasnije od ovoga prijedloga Jasmile Žbanić jeste to da je pomenuta optužila vjeroučitelje za pedofiliju. Kako bi imali potpunu sliku, citirat ćemo je: „Radije ću prihvatiti da moje dijete bude u školskom dvorištu sa svojim prijateljima i da “provjetrava” mozak, dok druga djeca “deru svoje hlačice” na času vjeronauke (nadam se Monsinjor nije mislio na “ono” deranje hlačica i suknjica koje su mnogi vjeroučitelji primjenjivali na dječici.)”. Ne znamo da li je Jasmila svjesna šta je izrekla. Zato bih je zamolio da nam ubuduće, kada bude pisala ovakve gluposti napiše ime i prezime tog vjeroučitelja koji je pedofil. Nikad nijedan vjeroučitelj, bilo koje konfesije, u BiH nije bio, ni optužen, a kamoli osuđen za pedofiliju. Nikad. Nijedan. Zato, Jasmila, stidi se svojih riječi i svojih laži. Sram te bilo!

U ovom trenutku, ja građanin Bosne i Hercegovine, vjeroučitelj, barem znam suštinski važnu stvar: Jasmilu Žbanić više ne poštujem kao što sam je poštovao prije ove njene optužbe za pedofiliju, mene i svih mojih kolega vjeroučitelja u BiH, jer Jasmila Žbanić ne govori istinu.

Alem Dedić, rijaset.ba