U povodu šezdeset godina postojanja prijedorsko pozorište objavilo je dvije knjige svog najizvođenijeg autora i tako počelo program obilježavanja ovog značajnog jubileja.

Riječ je o Muhidinu Šariću, književniku iz Kozarca.

U pozorištu je tim povodom održana i promocija knjiga Komedije i Igrokazi, u kojima su objadinjeni Šarićevi dramski tekstovi za djecu i ordasle.

O knjigama su govorili recenzenti Mr. Emina Šarić i književnik Mehmed Đedović, te Amir Talić, a omaž Šariću kao pozorišnom piscu odali su i glumci prijedorskog pozorišta na čelu sa direktorom Zoranom Barošom.

Nakon toga je održano književno veče Muhidin Šarić i prijatelji na kojem su pored spomenutih učestvovali i Enisa Osmančević, Rezak Kukanović, i Darko Cvjetinović…

U nastavku donosimo tekst Mehmeda Đedovića o najnovijem Šarićevom pozorišnom tekstu Rabulizam…

 Najbogatije su siromašne zemlje

ili

Mlateći praznu slamu

 Pomislio sam da bi se moglo dogoditi da publika ne razumije o čemu se zapravo radi, i da bi termin Rabulizam mogao biti pomalo zbunjujući, no Muhidin Šarić je iskusan autor koji tekstu prilazi krajnje odgovorno i pazi na svaku sitnicu tako da je i ta dilema riješena u prilog originalnosti teksta.

Činjenica je da domaći dramski tekst jedva da postoji, a autori koji pišu isključivo za pozorište mogu se nabrojati na prste; to ne znači da tekstova nema i da ne mogu biti napisani, ali je eto, barem tako se čini, domaći tekst u izumiranju ili je prepušten u ruke svemogućih pojedinaca koji su i od dobrog dijela pozorišta u zemlji napravili vlastiti teritorij.

Kada se unatoč svim problemima kojih nama nikada nije nedostajalo, u umjetnosti posebno, pojavi tekst kakav je Rabulizam Muhidina Šarića, onda mu se zaista, bez ikakvog kurioziteta valja obradovati.

Razlog više je postavka teksta, njegovo oživljavanje i puna funkcija, u pozorištu, pred publikom.

Muhidin Šarić je autor koji osjeća tekst koji piše, saživi se sa svakom emocijom, odlično zna šta hoće i svjestan je kakav efekat kod publike će proizvesti scena u kojoj, recimo Nenad razgovara sa novcem tepajući mu na različite načine.

Pored priče koja nikako nije zanemariva, autor težište u pisanju dramskog teksta stavlja na karakter likova (Boško i njegovi drugari su stara garda, Nenad i Rahela pripadaju generaciji čiji jedini bog je novac i koji su spremni sve učiniti da do njega i dođu…), kada se ta dva svijeta stave jedan naspram drugog eto komedije…

Dramski tekst je po prirodi potpuno drugačiji od proze (roman, priča, pripovijetka…), ili poezije kao književne vrste, naročito ako se piše isključivo i namjenski, ali je to proizvod koji nastaje od iste vrste inspiracije, mada je njegova realizacija pomalo drugačija.

Dijalogom, pokretom, gestom, umješnošću glumca da se saživi sa tekstom i likom valja objasniti sve ono što se u prozi opiše.

Drama ne trpi viškove, neophodno je da sve funkcioniše kao dobro uhodani mehanizam i da ništa nije umjetno, nazor i vještačko. Tekst mora da teče neusiljeno, prirodno…

Unutar svega autor gradi odnose među likovima i priča priču koju želi ispričati…

Bilo bi vrlo interesantno, i siguran sam potpuno drugi doživljaj pogledati predstavu po tekstu Rabulizam, a onda bi i i ovo slovo o tekstu imalo drugu dimenziju, no šta je tu je.

Šarić se odavno dokazao kao pisac čiji senzibilitet i u dramskom tekstu dolazi do punog izražaja.

Iza glavne priče, koja je vezana za izbore, kampanju, namještanja itd. naslućuje se višeslojna drama a njeni likovi tu višeslojnost uspješno nose.

Odavno nije dovoljno samo čitati tekst ili odgledati predstavu, znalci će znati i pročitati a iz predstave izvući suštinu.

Nenad i Rahela, odnosno likovi koje oni nose, prepoznatljivi su; iako su u većini oko nas Boško i njegovi drugari Brko i Brzi, pa ipak, manjina manipuliše većinom… Posebna scena je kada Hans (Hase), Nenadov sin a Boškov unuk bude od djeda učio lekcije o partizanima jer on o partizanima, avaj, ništa ne zna… Ima li tu išta slučajno… sumnjam…

Komedija nam je u tolikoj mjeri zagorčala živote da nam više ništa nije smiješno, a čak i sa burleskom smo se saživjeli da je ona dio nas i da ne reagujemo kada smo svjedoci iste, a počesto zaista jesmo…

Udarajući po našim slabostima, ciljajući u sredinu, pričajući priču o nama, našim manama i vrlinama Muhidin Šarić je ispisao savremen, moderan, aktuelan dramski tekst, na koji ćemo se smijati i uživati dok njegvu izvedbu budemo gledali u pozorištu.

Ovaj tekst bi se mogao zvati i Mlaćenje prazne slame, jer to je jedna od poruka koje nam pisac želi prenijeti između redova, i jedan od načina na koji možemo tumačiti termin Rabulizam…

Mehmed Đedović