Tradicija odlaska na hadž iz Bosne i Hercegovine izuzetno je duga i neraskidivo je povezana sa dolaskom Osmanlija i islama na ove prostore. Sa njihovim dolaskom i učvršćivanjem vlasti u našim krajevima možemo pratiti i povijest hodočašća muslimana iz Bosne i Hercegovine.

O prvim hadžijama sa ovih prostora veoma vrijedno djelo napisao je Aladin Husić pod naslovom „Hadž iz Bosne za vrijeme osmanske uprave“. U spomenutoj knjizi autor navodi da je prvi hadžija iz Bosne, hadži Mehmed, „zapovjednk tvrđave Hodidjed između 1455.-1563. godine“.

Pitanje njegovog porijekla kao i vremena obavljanja hodočašća ostaje otvoreno, jer nema niti jednog relevantnog pokazatelja koji može dati bilo koju vrstu naznaka kada je ovaj Bošnjak obavio hadž.

U intervjuu objavljenom u listu Oslobođenje prof. Ismet Bušatlić ističe da je prvi njemu poznati hadžija sa ovih prostora bio Ishak-beg, babo osnivača Sarajeva Isa-bega. On je, prema riječima prof. Bušatlića, od sultana tražio i dobio dozvolu da obavi hadž 1435. godine, dok je prva Bošnjakinja koja je obavila hadž bila unuka Isa-bega Ishakovića. Učinila je to prije nego što je sagradila džamiju u Skoplju, u čijoj se vakufnami spominje kao hādždža“.

Slijedeće informacije o prvim hadžijama iz Bosne i Hercegovine potječu iz 1477. godine. Naime, na vakufnami bosanskog sandžakbega Ajas-bega, nalaze se hadži Husein, sin hadži Alije, i hadži Ahmed, sin Jakubov, koji se ujedno mogu ubrojati i među prve muslimane iz Bosne. Kako su Osmanlije učvršćivale svoju vlast na ovim prostorima i broj hadžija se vremenom povećao, tako da je već 1530. godine u Sarajevu zabilježeno 36 živućih hodočasnika.

Midhat Husejnefendić – Bošnjak u mercedesu na putu za hadž

Od vremena prvog hadžije sa ovih prostora pa do sredine 20. stoljeća, odlazak na hadž je u smislu putovanja predstavljao pravi životni podvig. Da bi zijaretili časna mjesta Mekku i Medinu i da bi se vratili svojim kućama bosanskohercegovačkim hadžijama bilo je potrebno nekoliko mjeseci pa i godina dana. Pri odlasku na hadž izdvajali su značajna materijalna sredstva i koristili različita prijevozna sredstva, a najčešće konje, kamile i lađe.

(Preporod)