Stanovnici zvorničke MZ Potočani među prvima su se vratili u svoja prijeratna ognjišta. Od tada je obnovljeno nekoliko kuća, „uređeno“ je malo puta i od tada ništa u ovu MZ nije došlo ni iz Federacije BiH, ali ni iz Republike Srpske. Jedini glas koji čuju iz Federacije je glas mujezina sa Nezučke džamije, udaljene nekoliko kilometara.

Dvadesetšestogodišnji Zaim Subašić kaže da u vrijeme kiša nemoguće je doći do sela automobilom, ali o tome niko ne vodi računa. Od svih smo tražili pomoć, međutim pomoći nema ističe Subašić.

U ovu priču uvjerili smo se i mi. Četrdesetak minuta vozili smo se neprohodnim makadamskim putem da bi došli do ovog povratničkog sela. Mještani ističu da su ih razočali i izborni „pobjednici“ koji su ovdje u avgustu i septembru 2010. godine sakupljali glasove i obećavali sanaciju puta, od tada niko u ovo selo nije kročio.

Mještani ne očekuju mnogo. Očekuju da im se omogući normalan život, da im se uredi put i pomogne. Ističu da su predhodnih godina pisali pisma svima, pa čak i ministru za povratak u Vladi Tuzlanskog kantona, Seadu Mujanoviću međutim nikada ih nije obišao. Kod povratnika u Potočane jedino nada još nije umrla, novo pismo su uputili i sadašnjoj  ministrici za povratak u Vladi TK od koje očekuju da im pomogne.

Nakon povratničke priče, usljedilo je još 40 minuta vožnje makadamskim putem nazad prema selu Križevići. Iza nas ostali su u blatu i patnji potočanski povratnici, koji žele da žive kao svi normalni ljudi u svojim kućama kojima mogu doći svaki dan, a ne samo kad je sunčano.

RTV Slon