Bosanskohercegovačka privreda, prema prvim procjenama, oštećena je za više od milijardu maraka zbog gubitaka u Libiji. Najviše su oštećene kompanije “Mims”, “Energoinvest” i “Širbegović”. Federalna TV nezvanično saznaje da je neposredno pred početak sukoba u Libiji vlasnik Mimsa Mujo Selimović prodao jedan dio fabrike sokova u Džafari. Novac mu još nije prebačen i čeka odobrenje libijske vlade. Očito je da je Selimović bio dobro informisan, za razliku od Širbegovića, koji je u Libiji počeo graditi fabriku.

Za bosanskohercegovačke radnike Libija je bila jedna od obećanih zemalja. Plaću su zarađivali, te su njihove porodice mogle dostojanstveno živjeti u našoj zemlji, za razliku od većine bh. građana. Preko noći – sve je nestalo. Ostalo nam je samo da zbrajamo gubitke koji već premašuju stotine miliona eura.

“Procjene na gubicima koji dostižu čak milijardu zasnivaju se na katastrofičnom scenariju da će svi radovi biti zaustavljeni i da do prestanka krize neće doći”, pojašnjava ekonomski analitičar Igor Gavran. A dok kriza ne prestane, kompanije će morati osmišljavati šta i kako dalje. Šta učiniti s brojnim radnicima koji su ostali bez posla?

Poznati bosanskohercegovački privatnik Mujo Selimović, kako FTV nezvanično saznaje, prodao je dio svoje kompanije koja je na početku imala vrijednost od 15 miliona maraka. Još se ne zna koji procenat je Selimović prodao. Špekuliše se da bi to najvjerovatnije moglo biti 49 posto. Stoga je on i dalje većinski vlasnik. Selimović je izvan zemlje, nedostupan telefonski, a niko drugi nije ovlašten da govori o stanju firme.

I dok Selimović čeka da mu se prebace novci iz Libije, druge kompanije potražuju svoj novac. Faruk Širbegović, direktor Širbegović grupe, potražuje čak 14 miliona maraka, ali mukama Širbegovića čak ni tu nije kraj. “Ono što me posebno brine su plaće naših ljudi. Naša trenutna potraživanja na osnovu plaća su 800.000 maraka”, kaže on.

Hiljade bosanskohercegovačkih radnika ostaju bez posla. Stotinu radnika koji su uposlenici kod Širbegovića nemaju izlaza. Problem predstavlja i slaba informiranost Širbegovića, koji se na rizičnom terenu upustio u nove investicije, te vrijedna oprema koja mu je ostala u Libiji. Vrijednost te opreme se, prema njegovim riječima, procjenjuje na 10 miliona maraka.

Širbegović napominje da će preciznije podatke o gubicima u Libiji znati 15. marta. Bilans stanja naših preduzeća u Libiji znat će se, dakle, tek kasnije i koliko će biti plaćena lekcija za buduće privrednike koji se odluče hljeb zarađivati na tlu druge države.

FTV