Kraj vode na istoku tj. od strane blagajske tvrđave, stoji na dosta visokom i golemom brdu i na goloj litici, malehan nizak grad, ali vrlo tvrd. Jedna gvozdena vrata otvaraju se prema jugu. Sa strane rijeke su strmine i usjeline i tu nema otkopa.”

Ovako Evlija Čelebija u svom putopisu opisuje Počitelj, gradić koji će vas i danas vratiti vijekovima unazad i izmamiti uzdahe divljenja. Kameni Počitelj se smjestio u samoj stijeni i doista se ne zna šta je ljepše: grad na stijeni ili Neretva u dolini. Svoj autentični izgled, ovaj biser bošnjačke arhitekture dobio je u vrijeme osmanske vladavine.

Međutim, njegovi korijeni su mnogo starijeg datuma. Iako se grad prvi put spominje u pisanim dokumentima 1444. godine, pretpostavlja se da ga je dao izgraditi bosanski kralj Tvrtko 1383. godine. Ovaj srednjovjekovni gradić imao je mediteranski izgled, ali je nakon turskog osvajanja orijentalno preoblikovan. Mješavina ova dva graditeljska stila daje Počitelju posebnu dimenziju.

Najstariji dio grada nalazi se na istočnoj strani. Oko velike okrugle kule nastao je cijeli grad, koji je imao dvoje ulaznih vrata:jedna u blizini najstarijeg dijela grada i druga na dnu, kraj same rijeke.

Već 1471. Hamza-beg je osvojio Počitelj. Srednjovjekovna povijest Počitelja se ovdje završava. Njegov procvat započinje u periodu osmanske vladavine u kojoj će Počitelj izrasti u varoš. Gradom je u početku upravljao dizdar, koji se prvi put spominje 1475. (u dubrovačkom arhivu). Tada se u gradu podižu medresa, musafirhana, han, hamam i brojni drugi objekti potrebni za svakodnevni život. Poseban pečat novom izgledu Počitelja dat će izgradnja Kamene džamije i sahat-kule. O samoj izgradnji džamije postoji i legenda.

Naime, njezin vakif hadži Ibrahimpaša, rođeni Počiteljanin koji je napredovao u službi u Carigradu i, na kraju, postao egipatski paša, poslao je u svoje rodno mjesto novac za izgradnju džamije. Taj novac je misteriozno nestao pa je paša morao ponovno poslati drugi, ali ovoga puta skriven u lubenici. Tako novac stiže i džamija se podignu.

Ipak, najpoznatiji Počiteljanin je Smail Gavran, koji je u 19. stoljeću bio kapetan Počitelja. On je obnovio staru i oronulu kulu koja je po njemu dobila naziv Gavran-kapetanova kula. Ispred kule je bila musai rhana, s lijeve strane tamnica, a u prizemlju kule barutno spremište.

Danas je Počitelj, pored izvanredne orijentalne arhitekture, zanimljiv i poznat kao domaćin likovnoj koloniji sa najdužom tradicijom u jugoistočnoj Evropi. Umjetnici iz cijeloga svijeta dolaze ovamo kako bi ostvarivali svoje maštovite kreacije, a slikaju između ostalog i sjajne crvene narove i smokve koje u izobilju rastu po brdima oko Počitelja. Hadži-Alijina džamija, Sisman – Ibrahimpašina medresa i Gavrankapetanovićeva kuća su rekonstruisane i svi ovi objekti su otvoreni za posjetioce.

Kada vidite ovo jedinstveno naselje uvršteno na UNESCOvu listu pomislit ćete da su se historija i legende zaledile u vremenu. Ljepotu Počitelja nisu uspjeli ubiti sivi povijesni vijetrovi koji su kroz njega prošli. Dah zlatne historije i dah ljepote, zaustavile su se u hercegovačkom kamenu i Neretvinoj studeni. Od tog daha, vjerujte, ostat ćete bez daha!

Autor: Almir MEHONIĆ