Uvijek gnjavim s tim da igramo kao tetkice. Svaki put potpisujemo poraz i prije utakmice. Da smo imali sinoćnji pristup u utakmicama s Albanijom i Francuskom situacija bi nam bila znatno komotnija.

Kad se pomene rumunjska nogometna reprezentacija ja se automatski sjetim one sjajne generacije Georgia Hagia i Mariusa Lacatusa. No, ova današnja rumunjska ekipa neusporedivo je slabija od škvadre koju je predvodio Maradona sa Karpata. To se pokazalo i u utakmici protiv Bosne i Hercegovine. Bezidejni, defanzivni, teški. To je najprostiji opis rumunjske igre. Nema tu ni traga kombinatorike i moći, kojom su nas u ranijim okršajima pobjeđivali s pola snage. A “inovativna” formacija 8 – 2 je nezabilježena sramota za nekad veliku nogometnu naciju.

Lunatic na krilu

Ono što mi se učinilo nevjerovatnim dogodilo se. Imali smo rezultatski minus i uspjeli smo preokrenuti utamicu. A već mi se činilo da srljamo u još jedan bolan i nezaslužen poraz. Mi napadamo, dominiramo, Rumunji izađu u jedan napad i daju nam gol. Koliko smo puta bili svjedoci takvih poraza? Bezbroj. No, ovaj put smo na Bilinom polju imali i toliko neophodnu dozu sreće. A ona, kažu ljudi, prati hrabre.

Do jučer najbolnija točka naše reprezentacije preko noći je postala naša prednost. Bokovi. Mujdža i, prije svega, Senad “Lunatic” Lulić. Trkom pomalo podsjeća na Darija Srnu, trči s glavom naprijed i uvijek izgleda kao da će svakog trenutka pasti na nos, ali zapravo je jako brz i spretan i ima sposobnost neprestanog ponavljanja, tako neophodnu modernim bočnim igračima. Lulić je u utakmici s Rumunjima bio čovjek koji je donosio prevagu i neprestano svojim prodorima maltretirao rumunjsku odbranu. Konačno jedna pametna taktička odluka Safeta Sušića i faktor iznenađenja, jer se po svemu vidjelo da Rumunji nisu očekivali Lulića na lijevom krilu. Dio tereta u takvoj situaciji je podnio Haris Medunjanin, koji je pokrivao leđa Senadu Luliću. Kad je iz igre izvukao Medunjanina, Sušić je išao na varijantu da igru prebaci na desni bok, podebljavši Mujdžinu stranu Darkom Maletićem. Tako smo do kraja utakmice igrali pretežno preko desnog boka. Obje varijante su upalile. Izjednačujući gol smo postigli nakon ubačaja s lijeve strane, poslije prekida koji je izborio Lulić, a drugi, pobjednički gol je pao nakon kornera izborenog na desnoj strani. Šteta da prednost koju smo ostvarivali na bokovima nismo materijalizirali još kojim pogotkom. Nekoliko Lulićevih ubačaja otišlo je u prazno. Par puta apsolutno nikog nije bilo u rumunjskom šesnaestercu, a nekoliko puta su Džeko i Ibišević neobjašnjivo obojica išli na prvu stativu.

Još jedna naša velika istina potvrdila se protiv Rumunja. Elvir Rahimić je apsolutni kralj. Igrač koji daje balans igri i u svakom trenutku učini najpametniju moguću stvar. Šteta da je u poznim igračkim godinama, a adekvatnu zamjenu za njega nemamo.

Najslabija točka naše ekipe je drugi stoper. Adnan Mravac naprosto nije reprezentativni kapacitet. Čovjek se jednostavno boji lopte toliko da i mene hvata strah kad vidim da lopta ide prema njemu.

Klonirani Pjanić

Emir Spahić je odigrao standardno borbeno. Pjanić i Medunjanin su bili odlični prije svega u defenzivnom pokrivanju, ali i u ostvarivanju posjeda lopte. Misimović nije onaj stari, ali je sa par poteza pokazao da još uvijek nije za rezalište i kad podigne formu sigurno će postati igrač odluke onakav kakvog smo ga navikli gledati. Još uvijek djeluje pomalo indisponirano. Džeko je bio dobar. Ne najbolji, ali jako dobar. Borio se, zadržavao loptu, uložio je veliki trud i u defanzivnom dijelu. Na koncu je ugurao i odlučujući pogodak. A to mu i jeste u opisu posla. Ibišević je naprosto ubojica. Cijelu utakmicu se bori s loptom, griješi, nestaje, a onda postigne pogodak.

Kenan Hasagić kod pogotka nije mogao ništa. Imao je još jednu intervenciju i to nesigurnu. Premalo za nekakvu ocjenu, ali ja i dalje držim da je Begović za njega svemirski brod. Teško je golmanima koji umiru od dosade cijelu tekmu, ali Hasagić djeluje nesigurno i dekoncentrirano i kad je čitavu utakmicu zaposlen.

Muslimović i Ibričić su odigrali ono što nam je pred kraj utakmice i trebalo. Unijeli su svježinu. Grizli su i radili presing tako da Rumunji nisu uspjeli odigrati niti jednu suvislu akciju do konca utakmice. Ej, i klupa nam nije više tanka, imamo puno raznovrsnih rješenja u sredini terena i napadu.

Generalni dojam je da smo odigrali na inat. Srcem. Hrabro. Pogledajte samo Miralema Pjanića u posljednjih desetak minuta utakmice. Bilo ga je posvuda kao da se klonirao. Pogledajte Džekino autoritativno zadržavanje lopte. Ovaj put ni taktika nije bila promašena. No, riječ HRABRO, ona je ta koja odlučuje. Uvijek gnjavim s tim da igramo kao tetkice. Svaki put potpisujemo poraz i prije utakmice. Da smo imali sinoćnji pristup u utakmicama s Albanijom i Francuskom situacija bi nam bila znatno komotnija. Izvuci najbolje iz sebe. Budi drzak. Isprovociraj sreću.

Tvrdim da imamo ekipu koja može pobjediti i Francuze. Evo, sad smo pokazali da možemo dobiti i pod pritiskom i preokrenuti negativan rezultat. Znači i karakter je tu, samo još uvijek malčice nestabilan. Napunili smo se samopouzdanjem i u psihološkoj smo prednosti pred Rumunjima. Ako ih dobijemo i za par dana oni su otpisani, a onda korak po korak. I sve to naravno ako beskičmenjaci iz saveza ne uprskaju stvar. A to bi stvarno bila beskrajna šteta, jer bi uništili sav trud momaka, koji su jučer i sebi i drugima pokazali da mogu i znaju. O navijačkom puku, kojem bi bila oduzeta rijetka životna radost, da i ne govorim.

Halo, moroni! Bitni su oni na terenu i na tribinama, a ne vi! Do kada ćete nas sve skupa ponižavati I sramotiti?

Zurnal.info