U Mekku je doputavala i posljednja grupa bh. hadžija, čime je kompletiran dolazak svih 1680 hadžija u kolijevku islama. Među ovogodišnjim hadžijama je i četveročlana porodica Karaman, porijeklom iz Višegrada, a trenutno nastanjena u Sarajevu. To je najbrojnija porodica ove godine na hadžu, a dedo Nesib je među najstarijim hadžijama iz Bosne i Hercegovine. U Mekki boravi u pratnji snahe Subhe, unuka Almira i njegove supruge Azre. Pored toga, Karamani su angažovali i bedela za Nesibovu suprugu.

Ovo je priča o ljudskoj posvećenosti vjeri. Priča o četveročlanoj porodici Karaman, koja ove godine boravi na hadžu živeći svoj transgeneracijski san o susretu sa Bejtullahom. Riječi jednostavne, obične, ali poruke iskrene i ljudske.

“Zahvalan sam Allahu, dž.š., koji mi je podario snagu da izdržim i obavim sve dosadašnje ibadete, jer su godine na izmaku. Srce mi je ispunjeno. Jeste da sam bio malo bolestan, ali ovdje sam se hvala Bogu izliječio”, započinje dedo Nesib svoju priču i ne skrivajući emocije, prisjeća se svog prvog susreta s K’abom.

“Emocije naviru, pa mi nemojte zamjeriti što moram i suzu pustiti. Nikada se to ne može zaboraviti. Došao sam na mjesto koje sam cijeli život zamišljao, gdje me je Allah, dž.š., pozvao, i to je nezaboravan osjećaj. Svako ko može treba doći ovdje i svojim očima vidjeti tu ljepotu i tu snagu”, poručuje dedo Nesib.

Nesibov unuk Almir otkriva kako su Karamani porodično došli na hadž.

“Od djetinjstva moj dedo Nesib je taj koji je moja inspiracija i moja snaga u svemu tome. U selu u kojem smo živjeli prije rata džamija je bila udaljena nekih pola sata hoda i znalo se da petkom nas dvojica na njegovom konju idemo na džumu. Cijeli životni put, u ratu i poslije toga, sve to vrijeme moj dedo je ostao za mene izvor inspiracije, ne samo vjerske,  nego i moralne i ljudske. U određenom trenutku, zajedno s mojom majkom i suprugom, odlučili smo organizovati sve ovo. Bilo je logistički poprilično teško, ali uz Božiju pomoć uspjeli smo u tome.“

Teško je shvatiti snagu osjećaja prilikom susreta sa znamenjima svetih gradova. Ipak, Almir izdvaja boravak u Rewdi, za koju se u hadisu Muhammeda, a.s., kaže da je jedna od džennetskih bašči, pa ne čudi što su njegovi osjećaji bili nesvakidašnji.

„To je nešto neopisivo. Kada smo prvi put uspjeli da uđemo u Rewdu, dedu i mene su pustili da klanjamo u prvom safu. Izgubio sam se. Naprosto, kada smo izašli, kad smo sve to završili, kažem dedi jesmo li to mi uistinu doživjeli!? Jednostavno čovjek ne može da shvati veličinu tog momenta, tog osjećaja. To je nešto što se mora doživjeti.“

Mnogi mladi ljudi poduzimaju različita zahtjevna putovanja. Almir hadž shvata kao priliku za iskazivanje zahvalnosti Bogu, obavezu koja je naš dug koji proizilazi iz brojnih blagodati koje su nam date.

„Allah, dž.š., nam je podario lijep život, slogu, ljubav, vjeru, i zašto onda u znak zahvalnosti ne bismo obavili ono čime nas On duži. To je bio naš motiv da sve ovo organizujemo. Nadamo se da ćemo tu obavezu obaviti kako treba, jer je ovo najvažnije životno putovanje.“

Četvero je Karamana na hadžu, uz bedela za Nesibovu bolesnu suprugu. Emotivno ih je pobrojao dedo Nesib, naglašavajući da je s njim u mislima i supruga.

„Imam svoju djecu koja su trenutno sa mnom. Ovdje sam sa svojim unukom Almirom, snahama Subhom i Azrom, ali i sa svojom lijepom hanumom. Ona je ostala u Sarajevu, jer nije mogla doći zbog bolesti, ali će za nju bedel obaviti hadž. Nas je ovdje hvala Allahu, dž.š., petero iz porodice koji ćemo ove godine obaviti hadž.”

Tako će pet članova porodice Karaman postati hadžije ove godine, nadajući se da će njihova priča inspirisati i druge, te ih potaknuti da posjete svete mjesta i obave hodočašće.

(hadžiumra.ba)