Suđenje u predmetu “Naser Orić i drugi” počelo je u 10 sati.

Na današnjem ročištu tužilac Miroslav Janjić rekao je kako je Tužilaštvo BiH saglasno s prijedlogom odbrane da se Oriću proširi dozvola kretanja na teritoriji Fedracije BiH s obzirom na to da se ključni svjedoci nalaze na teritoriji Republike Srpske i ne postoji bojazan da bi optuženi mogao utjecati na svjedoke.

Mijenjanje svjedoka

“Ostala bi zabrana kretanja i putovanja, te obaveza javljanja državnim organima jednom sedmično, svakog ponedjeljka, u Policijsku stanicu Centar Sarajevo. Ovim se poštuju i prava osumnjičenog, a ne postoji realna opasnost od utjecaja na svjedoke”, rekao je Janjić.

Braniteljica optuženog Orića Lejla Čović kazala je kako je odbrana uložila prigovor na optužnicu i da stoje pri stavu da ne postoji osnovana sumnja jer je “cijela optužnica zasnovana na jednom iskazu zaštićenog svjedoka O-1.

“Tri iskaza svjedoka O-1 su kontradiktorna. Za tačku jedan da je 12. jula 1992. godine u Zalazju optuženi ubio Slobodana Ilića, ratnog zarobljenika, jedini dokaz je iskaz zaštićenog svjedoka. U ranijim iskazima isti svjedok nije spomenuo to. Godinu dana kasnije mijenja iskaz. Drugi svjedok koji je dao iskaz 3. septembra 2003. godine naveo je drugu osobu kao izvršioca ubistva. Postoji niz iskaza svjedoka koji su svjedočili napadu na Zalazje i daju potpuno drugu sliku dešavanja u odnosu na tačku 1. koju je naveo tužilac. Pripadnici Vojske Republike Srpske koji su bili svjedoci ulaza Armije RBiH u Zalazje saglasno su izjavili kako je optuženi rekao da se zarobljenici ne diraju i da se šalju Srebrenicu gdje će im se suditi na Vojnom sudu”, kazala je Čović.

Također, navodi kako se kao dokaz navodi i iskaz svjedoka koji nije direktno svjedočio tom događaju, kao i to da svjedok S.A. čiji je iskaz među dokazima ima upitan kredibilitet.

“I oni takvi daju drugačiji iskaz od svjedoka O-1. Nema osnovane sumnje jer nema dovoljno dokaza. Isto je i za tačku 2. Dokaz je isti iskaz zaštićenog svjedoka od 3.8.2015. godine. Nema ni pomena o tome u prethodna dva iskaza za ubistva Milutina Miloševića u mjestu Lolići kod Bratunca. Nije prisustvovao niti jednom od ova dva događaja.Nalazi obdukcije Miloševića i ono što je naveo svjedok je u suprotnosti”, kazala je Čović.

Navela je i kako u iskazima ostalih svjedoka postoje različite informacije o tome kada, gdje i kako je došlo do ubistva Miloševića.

“Zaštićeni svjedok O-1 je nekredibilna osoba koja tvrdi da je u maju 1992. godine pješke došao iz Srebrenice u Oliće u Bratuncu što ej bilo nemoguće jer je to područje bilo odsječeno, i bio očevidac. Dva mjeseca poslije ponovo ide pješke u Zalazje, što je apsolutno nemoguće. Također, za ubistvo Mitra Savića navodi se samo iskaz svjedoka O-1, dok ostali svjedoci navode drugo mjesto, vrijeme i izvršitelja ubistva”, kazala je Čović.

Iskazi 30 svjedokaOdbrana je zatražila i da se ukinu mjere zabrane kazavši da ne postoje posebni razlozi za to jer su izjave od svjedoka već uzete, a Orić posjeduje samo bh. pasoš tako da kad bi i odlučio pobjeći bio isporučen BiH.

Tužilac Janjić istakao je kako se u slučaju Oruć ne radi o već presuđenoj stvari, te da nije tačno da se optužnica temelji na iskazu jednog svjedoka.

“Imamo 30 iskaza, pet direktnih svjedoka za tačku 1, tri direktna svjedoka za tačku 2. i dva direktna svjedoka za tačku 3. Dokazivat ćemo tokom postupka kako je svjedok O-1 mogao pješačiti na određene lokacije. Također, smatramo da mjere zabrane nisu restriktivne”, kazao je Janjić.

Sutkinja za prethodno saslušanje Minka Kreho donijet će odluku u zakonski predviđenom roku.