Okupljanjem nekoliko stotina vjernika na Orliću kraj Pašinog puta poviš Hajvaza praktično je obnovljeno dovište na ovom lokalitetu, na kojem su održavane kišne dove sve do poslije Drugog svjetskog rata kada su komunističke vlasti zabranili njeno održavanje.

Radost zbog obnove dovišta očitavala se na licima svih vjernika iz Hajvaza, Capardi, Križevića, Potočana, Seferovića i drugih okolnih mjesta koji su došli na ovo okupljanje. Kao i na svim dovama, i na Orliću je klanjan podne-namaz, nakon kojeg je dovu proučio Mehmed ef. Šahmanović.

U kratkom obraćanju Mehmed ef. Šahmanović je podsjetio na značaj namaza u životu muslimana. Naglasio je da na ovakvim okupljanjima ne smije biti ništa što je u suprotnosti sa propisima islama.

Poslije dove pokisli, a ni do kuće nisu došli

Među okupljenima bio je i Avdo Karić, koji je kao dječak prisustvovao ovim dovama. Sjeća se da, nakon proučene kišne dove, ni do kuće ne bi stigli, a kiša bi već  počela opadati.

Inicijativu za obnovu dovišta, u saradnji sa Medžlisom IZ Kalesije i Medžlisom IZ Zvornik, pokrenula su četiri općinska društva Bošnjačke zajednice Preporod: BZK Preporod Kalesija, BZK Preporod Osmaci, BZK Preporod Zvornik i BZK Preporod Sapna.

 Mr. Dževad Tosunbegović, jedna od pokretača ove ideje, očekuje da podršku i od Muftijstva tuzlanskog.

 – U posljednjih godinu-dvije već smo imali nekoliko okupljanja na ovome lokalitetu. Ova okupljanja su izraz želje naroda da vrate nešto što im je pripadalo, da vrate i obnove tradiciju okupljanja na dovištu Orlić.  Iako je prisustvovao veliki broj vjernika, ovo još nismo ozvaničili, jer čekamo konačnu odluku Muftijstva tuzlanskog, kazao je Dževad Tosunbegović.

Bacalo se kamena s ramena i potezao konopac

Na Orliću, lokalitetu sa kojeg se vidi pratktično cijela Sprečanska dolina, a i dobar dio Podrinja, okupljeni su uživali u prelijepom ambijentu.

Bilo je i tradicionalnih narodnih igara poput bacanja kamena s ramena i natezanja konopca.

U takmičenju ko će dalje baciit kamen s ramena pobjendik je bio Dževad Halilović, drugo mjesto pripalo je Mirzetu Salihoviću, a treće Nedžadu Haliloviću. U bacanju kamena s ramena okušali su se još i Adem Karić, Samir Halilović, Admir Memišević, Hazim Mujić – Ćufi, Fahrudin Nezirovac, Nesib Karić, Mehdin Memić, Ibrahim Karić – Baja i Muhamed Ahmetović. Kamen su bacala i dvojica veterana Hilmo Omerović i Rašid Omerović. Iako su već prešli šestu deceniju života, pokazali su da još u njima ima kuveta.

U povlačenje konopca učestvovale su četiri ekipe. Najjači su bili Donji Križevići, odmah do njih je bio kalesijski Preporod, a iza njih Gornji Križevići i Hajvazi. Ovo takmičenje je bilo posebno atraktivno.

Panj na sred igrališta, Seferovići bolji od Striježeva

Ovakvo okupljanje nije moglo bez igranja lopte, bez turnira u malom nogometu. Igralo se na improviziranom igralištu. No, ni to nije omelo mladiće da pokažu da su vješti u baratanju loptom. Pobjednik turnira je ekipa Seferovića, koja je u finalu pobijedila Striježevo čak sa 5:0. Treće mjesto pripalo je ekipi Dolina mumijevih iz Donjih Križevića. Učestvovale su još i ekipe Hajvazi 1, Hajvazi 2 i  Mahala. Najbolji igrač turnira bio je Senad Tabalović iz Seferovića. Za pobjedničku ekipu Seferovića igrali su: Senad Tabalović, Mustafa Tabalović, Vahid Tabalović, Hilmo Ibrahimović, Sabahudin Nezirovac, Ibrahim Jašarević, Alija Ibrahimović.

Ako naša reprezentacija ode na Svjetsko prvenstvo u Brazil, neće to biti zbog Džeke, Spahića, Pjanića i ostalih. Otići ćemo na Svjetsko prvenstvo zbog ovakvih mladića poput ovih koji su igrali na turniru na Orliću kraj Pašinog puta. Igralište je bilo neravno. Na sredini terena je bio panj, a u blizini jednog gola je bio brežuljčić za koji skoro da se mogao sakriti napadač. Paprat je bila tek pokošena pa su ostaci pokošene paprati bili opasni u slučaju pada igrača na zemlju. Bilo je malo i ostruge na terenu. Golovi su napravljeni od vrljika. No, sve to nije smetalo tim mladićima da pokažu da umiju igrati lopte. Zbog njih, zbog te njihove ljubavi prema fudbalu, naša će reprezentacija, ako Bog da, otići u Brazil.

Jedno selo, a tri univezitetska profesora

Naravno, okupljanje na Orliću nije moglo bez kojeg janjeta na ražnju. Dova jeste mjesto gdje se čovjek duhovno okrepljuje, duhovno hrani, ali i tijelo treba hanraniti. A kud ćeš bolje od janječeg pečenja.

Na Orliću je bilo i dječice od 7 godina, omladinaca, ali in onih u poznim godinama. Bilo je tu i domaćina, poljoprivrednika, trgovaca poput Zaima Karića, studenata, profesora, boraca, komandanata, novinara…

Najviše ih je bilo iz Hajvaza. Malo koje selo se može pohvaliti da ima tri univerzitetska profesora kao što imaju Hajvazi. Na dovištu Orlić zatekli smo prof. dr. Nijaza Karića, prodekana za nastavu na Filozofskom fakultetu u Tuzli, prof. dr. Muhameda Omerovića, profesora na Filozofskom fakultetu u Tuzli, i prof. dr. Nedžada Karića, prfoesora na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu. I oni su došli da sa svojim rođacima i komšiama podijele radost obnove dovišta. Nijaz Karić i Muhamed Omerović su podosta uradili na realizaciji ove ideje.

Mještani očekuju i svoga reisu-l-ulemu

I ranije je bilo okupljanja na dovištu Orlić. Prije nekoliko mjeseci prisutni su bili i Šefko ef. Sulejmanović, profesor u Behram-begovoj medresi u Tuzli, prof. dr. Senaid Hadžić, ministar u Vbladi TK-a, koji je obećao podršku ideju obnove dovipta na ovom lokalitetu. Bio je tada prisutan i Mustafa ef. Muharemović, predsjednik Medžlisa IZ Zvornik.

Mještani Hajvaza, Capardi, Križevića, Potočana, Seferovića i drugih okolnih mjesta se nadaju da će ih iduće godine na dovi biti znatno više. Niko od njih ne bi bio sretniji ako bi se pojavili i muftija tuzlanski mr. Vahid ef. Fazlović i reisu-l-ulema mr. Husejn ef. Kavazović.

Prvu dovu proučio Ajvaz-dedo

Već smo pisali da je, po predanjima, prvu dovu na Orliću proučio lilni Ajvaz-dedo- naime, prema kazivanjima starijih, prvu dovu su nekad davno proučila dva konjanika koji su naišli kroz selo u vrijeme velike suše. Mještani im se požalili na sušu, a jedan od konjanika ih pitao hoće li da im on prouči dovu. Mještani pristali, on proučio dovu i kiša počela da pada. Neki govore da se taj dobri čovjek zvao Hajvaz ili Ajvaz, te da je mjesto po njemu i dobilo ime Hajvazi. Neki historičari tvrde da bi taj čovjek mogao biti i Ajvaz-dedo, koji je kišnu dovu učio i na Ajvatovici.

Prof. dr. Enver Imamović o Kalesiji i Ajvaz-dedi

Priču da je Ajvaz-dedo zaista mogao biti taj koji je proučio dovu u Hajvazima n eisključuje ne poznati historičar prof. Dr. Enver Imamović. Naime, on o muslimanima u Bosni i o muslimanima u Kalesiji, koji su na ovim prostorima živjeli i stotinama godina prije dolaska Turaka, piše u svom novom romanu “Ajvaz-dedin san”.

– Ovo jeste roman, ali sam se držao i historijskih činjenica. Poznato je da se u historiji spominje da su na ovim prostorima još davno prije Turaka živjeli muslimani. Isto tako je poznato da je Ajvaz-dedo bio čovjek koji je bio zadužen za vjerski život na području gdje je dolazila osmanska vojska. Ako povežete te dvije činjenice, sasvim je realno i sasvim moguće da se u Ajvaz-dedi pojavila želja da posjeti Kalesiju i upozna muslimane tog kraja, o čemu sam ja i pisao u romanu – kazivao je prof. Imamović.
Okupljanje kraj Pašinog puta, koji je u turski vakat bio glavna saobraćajnica između Zvornika i Tuzle, će, ujedno, biti i dova i bošnjačko saborovanje na kojem će se, ako Bog da, okupljati desetine hiljada Bošnjaka. Danas ovakva okupljanja imamo uglavnom na području Federacije, to su: Ajvatovica, Djevojačaka pećina, Lastavica, Dova na Buni kod Blagaja… Pokretači ideje obnove dovišta na Orliću žele da takva okupljanja imaju i u Republici Srpskoj jer, kako kažu, ovaj prostor pripada i Bošnjacima.

Galerija slika:

(Kalesija Online)