26.jun.2015
Skromnom svečanošću radnici tuzlanske ˝Dite˝ danas su obilježili 38 godina od početka rada ove fabrike. Optimizam se vratio u nekada vodeću tvornicu deterdženta, u kojoj su nakon čišćenja zahrđalih mašina, radnici nedavno od starih zaliha materijala počeli ponovo proizvoditi tečne deterdžente, piše Anadolu Agency (AA).
Fadil Gutić u ˝Ditu˝ je došao prije nego što je tvornica počela sa radom, a danas je, nakon više od 39 godina, ispraćen u penziju.
˝Počeli smo s radom 1976. godine, ali je zvanična proizvodnja krenula 1977. Lijepo se radilo i proizvodilo. Deterdženti su bili visokog kvaliteta. Onda je došao rat, pa je poslije bilo mnogo muke i nakon rata. Prije tri godine prestali smo raditi, jer je sve ukazivalo na to da se fabriku želi upropasti. Početkom mjeseca pokrenuli smo proizvodnju i građani su nam pružili ogromnu podršku. Mi, radnici, izborili smo se za svoja radna mjesta i iako mi nije uplaćeno pet godina radnog staža, ja danas idem u prijevremenu penziju˝, izjavio je Gutić, koji je radio na održavanju mašina.
Kada je prije 27 godina Admir Bečić počeo raditi, dužnost mu je bila da pakuje praškaste deterdžente, koji se trenutno, zbog oštećenja u proizvodnim sistemima, ne proizvode. Bečić je premješten na pakovanje tečnog deterdženta za suđe ˝3 DE˝.
˝Dobili smo sredstva za topli obrok i prevoz, odnosno da bismo mogli doći na posao i da ne budemo gladni dok radimo. Radno vrijeme počinje u sedam i, po potrebi, nije nam teško raditi ni do 19 sati. Zadovoljni smo, a od 1. jula se nadamo i plaćama. Apsolutno sam uvjeren da za ˝Ditu˝ dolaze bolji dani˝, smatra Bečić.
Iako je od marta ove godine fabrika u stečaju, radnici se nadaju da će nastaviti sa radom.
˝Fabrika radi i naš san je ispunjen. Očekujemo razumijevanje od Skupštine povjerilaca, koja će biti održana za četiri dana. Pokazali smo da znamo, možemo i hoćemo raditi i mislim da niko nakon ovoga neće doći i negirati sve naše napore˝, istaknula je Emina Busuladžić, članica Sindikata ˝Dite˝, koja se početkom sedmice vratila iz Grčke, gdje je na poziv grčkih privrednika govorila o ˝Ditinom˝ jedinstvenom primjeru, te mukotrpnoj borbi za radnička prava.
Ona je podsjetila da su radnici koji ne dobivaju plaću i kojima godinama nije plaćen radni staž, bez naknade tri godine čuvali fabriku kako mašine i imovina ne bi bili pokradeni. Nedavno su se odlučili da ponovo pokrenu proizvodnju, a ruku spasa pružile su im brojne kompanije, kao i građani. Kada su se ˝Ditini˝ proizvodi našli na policama marketa, uslijedila je neviđena euforija kupaca, koji su u rekordnom roku pokupovali izložene deterdžente.
˝Dali smo ljudima ono što im je potrebno u ovom teškom vremenu, a to je nada˝, zaključila je Busuladžić.