23.feb.2016
Njemačke porodice su bile izuzetno napredne, a u to vrijeme su imale mehanizaciju koja je u bh. naseljima korištena tek prije nekoliko decenija. Prema nekim pričama, ove porodice su u naselju imale i taksi.
Da ne postoji knjiga „Branjevo“ autora Gustava Adolfa Bayera, vjerovatno se nikada ne bi ni znalo da su nekada u ovom zvorničkom naselju, nekoliko decenija živjele njemačke porodice.
I to ne samo živjele, nego praktično na livadi, nedaleko od rijeke Drine, formirale kompletno naselje, koje je po mnogo čemu u to vrijeme bilo napredno.
Pored knjige, svjedočanstvo o Nijemcima na Branjevu je i trailer za dokumentarni film, koji je započeo raditi novinar Zijad Nuhanović, zajedno s kolegom Muhamedom Kahrimanovićem. Trailer je urađen, no, još uvijek nedostaje novac kako bi se projekat realizirao.
Zemlja Branjeva
Nuhanović, koji je istraživao život Nijemaca na Branjevu, kazao nam je da su mnoge porodice, takozvane dunavske Švabe, za vrijeme Autro–Ugarske najprije naselile područje Vojvodine. Potom, nekoliko porodica je stiglo i do naselja Branjevo.
-Tu je 1892. godine došlo pet-šest porodica. Tako sam pročitao u knjizi. Kasnije su dolazili i drugi kada su vidjeli da tu nešto postoji i da se može izgraditi naselje – govori nam Zijad.
Navodi da su njemačke porodice i nakon završetka Prvog svjetskog rata ostale da žive u Branjevu, te da je njihov način življenja bio primjer njihovim komšijama Bošnjacima i Srbima.
-Što je bilo da se nauči, od njih smo naučili. Što je bilo majstora, od A do Ž, tu je bilo. Šta god hoćeš, ideš na Branjevo – govori u traileru Salih Alić iz Gornjeg Šepka.
Njemačke porodice su bile izuzetno napredne, a u to vrijeme su imale mehanizaciju koja je u bh. naseljima korištena tek prije nekoliko decenija. Prema nekim pričama, ove porodice su u naselju imale i taksi, a neki detalji iz njihovih života su zabilježene fotaparatom Andreasa Bayera.
-U to vijeme, lokalno stanovništo je kukuruz sijalo tako što ga je bacalo kao pšenicu. Međutim, kada su Nijemci stigli, počeli su sijati u redama. Svojim dolaskom su napravili školu, imali su dućane i brojne druge objekte koji se mogu vidjeti na mapi naselja – priča nam Zijad, navodeći da su Nijemci 1937. godine upućivali apel za nastavak igradnje vodovoda u ovom naselju.
Svi podaci o ovim porodicama, ističe on, nalaze se u knjizi Gustava Bayera, koji je rođen u ovom naselju 1921. godine. Knjiga govori o načinu života u ovom naselju, ali i o privrženosti i odanosti rodnoj grudi. U knjizi se, ističe naš sagovornik, može vidjeti koliko su Nijemci, ustvari, voljeli svoju rodnu grudu.
-Potvrdu toga sam vidio kada sam bio u Njemačkoj, u kući Gustavovog sina Brune. Donio je jednu zatvorenu posudu. Otvorio ju je i nama kazao: ovo je zemlja Branjeva. Moj otac je to donio kada je već ulazio u godine i rekao: kad budem umro, vjerovatno ću umrijeti u Njemačkoj, vi uzmite i prvo me pospite ovom mojom zemljom – ispričao nam je Nuhanović.
O ljubavi Nijemaca prema Branjevu svjedoči i pjesma „Heimweh in der Ferne“ (Nostalgija u daljini), koju je 1974. godine u Winnipegu u Kanadi napisala Käthe Kurtz.
-Du schönes, liebes Bosnienland (Ti lijepa, draga, državo Bosno)… Wo einstmals meine Wiege stand (Gdje je nekada moja kolijevka stajala)…
Muzej o Švabama
Inače, njemačke porodice na Branjevu, ali i Vojvodini, bile su brojčano velike. Također, dosta pažnje su posvećivali školovanju. Tako je Bruno završio arhitekturu u Zagrebu, dok je njegov brat završio ekonomiju, te je bio bankar u Beogradu.
Njemačke porodice su na Branjevu boravile do 1942. godine, kada su protjerane i kamionima odvezene u Poljsku. Danas, jedni žive u Kanadi, dok su drugi rasuti širom Njemačke. Svakih deset godina su imali okupljanja u jednom gradu u Njemačkoj, u okolini Štutgarta.
-Naselje koje su izgradili je nakon njihovog protjerivanja potpuno uništeno i devastirano. Jedini trag koji je do 90-tih godina ostao je neki bunar, kao neki trag života. Poslije Drugog svjetskog rata, kad je selo razrušeno, tu je formirana neka ekonomija, kao jedno poljoprivredno dobro – priča nam Zijad, koji je zajedno sa kolegama i u saradnji sa Goethe Institutom iz Sarajeva, uradio trailer za dokumentarni film.
-Voljeli bi da možemo naći zainteresovane strane da u finansijskom smislu zatvorimo tu produkciju i da taj film pokažemo. Mislimo da je jako zanimljiv – dodaje on.
Ističe da se u blizini Štutgarta nalazi i muzej o Dunavskim Švabama. U muzeju se nalaze dokumenti, fotografije i drugi podaci o Nijemcima sa Branjeva.
Ubijeno oko 1.200 Bošnjaka
Zvorničko naselje Branjevo danas je poznato kao mjesto gdje je u julu 1995. godine tokom genocida ubijeno oko 1.200 podrinjskih Bošnjaka. Nakon što su zarobljeni u pokušaju da šumama dođu do slobodne teritorije, podrinjski muškarci i dječaci su autobusima i kamionima dovedeni do vojne ekonomije na Branjevu gdje su ubijeni.
Poslije rata, na Branjevu je izgrađeno stotine kuća, u kojima žive Srbi koji su tokom rata napustili područje Federacije BiH, te se nisu vraćali u ove krajeve.
Helena postala Fatima
Kako nam je rečeno, Helena, koja je bliža rodica Gustava Bayera, tokom boravka na Branjevu se udala za Bošnjaka iz Zvornika. Naime, ona se udala prije Drugog svjetskog rata, te je po tadašnjem zakonu morala da promijeni ime u – Fatima.
Ona se tada zvala Fatima Helena Topčić. Sahranjena je na groblju/mezarju u Tuzli.
(S. Karić/Faktor.ba)
2°