Kako se Juka Bećirović borio da dobijemo Hajrovića, Kolašinca i Fejzića

Danas u dijaspori živi veliki broj Bošnjaka. Rasuti su od Evrope do Australije i Amerike. Najviše ih živi u zemljama Zapadne Evrope. Većina njih su vrijedni i ugledni radnici u svojim sredinama. Svako od njih, na svoj način, nastoji da pomogne svojoj domovini. Jedan od takvih je i naš Kalesijac Jusuf Bećirović iz Jelovog Brda.

Jusuf Bećirović, za prijatelje – Juka, danas živi i radi u Švicarskoj. Rođen je u Jelovom Brdu 1965. godine. Iz ugledne je porodice. Njegovi roditelji, otac Osman i majka Fata žive u rodnom selu. Sestra Enisa sretno je udata u Svojat, općina Živinice, za doktora Hazima Nurkića.

Juka živi u Apencelu (Appenzell), radi kao domar u autogaraži (audi, vw, škoda). Sa suprugom Indirom ima dvije kćerke. Starija kćerka Hurija je udata, a mlađa Ajla ima tek 10 godina. Ona ga, kako kaže Jusuf, ponekad prati na utakmicama naše reprezentacije.

Bio u Minsku, Parizu, Genku, Lisabonu dva puta, Velsu, Dablinu, Frankfurtu…

– Veliki sam prijatelj sa novinarom Sinanom Sinanovićem. Redovno pratim utakmice naše reprezentacije. Supruga mi ponekad nije zadovoljna jer puno sam odsutan, ali kad pobjedimo, onda je i ona zadovoljna. Ovdje imamo sportski klub u Apencelu SV BOSNA APPENZELL. U zadnja tri-četiri mjeseca smo imali par humanitarni akcija za naše komšije sa područja općine Kalesija, kazuje nam na početku razgovora Jusuf Bećirović.
Jusuf Bećirović od malih nogu igra fudbal. Pokušao je prije agresije u kalesijskom Jedinstvu kalesijskom, ali nije dobio šansu.
– Znaš kako je bilo, ko ima vezu, prođe, a mi koji smo bili sa sela slabo smo imali prođu. Ovdje u Švicarkoj sam branio u 3. ligi u FC Bühler. Bio sam i kapiten. Vodio sam naš Fudbalski klub BOSNA APPENZELL, priča Juka.
Čini se, bez svega bi Juka mogao, ali bez naše reprezentacije nikako ne bi mogao.
– Od prve utakmice kad su se naši fudbaleri trebali skupiti u Albaniji pratim reprezentaciju. Lakše nam je kako su nam vize ukinuli. Bio sam na Koševu, Zenici, Minsku, Parizu, Genku, Lisabonu dva puta, Velsu, Dablinu, Frankfurtu…Na ovim putovanjima sma upoznao i prijatelja Sinana Sinanovića. Na poslu nemam problema jer je šef dobra čovjek i razumije me. Toliko mi čovjek čini i izlazi u susret, da pomislim da mi moj babo ne bi toleriso tolike izostanke s posla jer godišnje najmanje 14 dana potrošim prateći Džeku, Spahića, Pjanića i ostale. Šef mi dozvoli da te dane odradim kad ja hoću i kad mogu, kazuje o svojim putovanjima na utakmice Papetovih izabranika..
On ne da je siguran da će naši izboriti plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazil, već vrši ozbiljne pripreme za odlazak u Brazil.
– Ako Bog da, i za Brazil putujem. Čak je moguće da ću odmah u decembru odletjeti tamo, čim saznamo gde će biti naš kamp, da napravim reportažu sa Sinanom, kako bismo bili prvi iz BiH koji će se javiti iz našeg kampa, govori Bećirović.
Jukino skautiranje

Mnogi ne znaju da je upravo Juka Bećirović uradio veliki posao u borbi da Sead Hajrović i Sead Kolašinac zaigraju za BiH. On je i golmana Fejzića preporučio selektoru Sušiću.
– Braća Hajrović su moji prijatelji. Sead koji je nada Arsenala već je odradio sve oko papirologije i dobio je pozov selektora Vlade Jagodića. Bio sam u Londonu kada smo sa njim dogovarali nastup za BiH i tada sam dogovorio sastanak sa ljudima iz Saveza. Hvala Bogu, uspjelo je. Što se tiče Izeta Hajrovića, velika je greška napravljena. Čija je i ko je napravio grešku, nećemo o tome sad, ali velika je šteta. Najbolji je igrač jesenjeg dijela prvenstva u Švicrskoj. Upozoravao sam da će ga Hicveld pozvati, ali znaš i sam kako to ide kod nas. Fejzića sam dugo pratio. Imali smo problema još u bivšem Savezu, ali Pape je obećao u Ljubljani da će ga zvati jer je i Piplica potvrdio da je Fejzić dobar. Fejzić je danas naš. Čak mislim i za Izeta Hajrovića da nije izgubljen jer nije odigrao zvaničnu utakmicu za Švicarsku. Razgovarali smo nedavno u Sarajevu o tome i vidjeti šta se još može učiniti. Naše djece ima po svijetu oko koje se treba potruditi da ih ne bismo olahko puštali da odu da igraju za druge države. Drago mi je posebno što je golman Fejzić naš komšija iz Repuha kod Živinica. Kolašinca poznajem i obećao je da će igrati za nas. Rekao sam predsjedniku Saveza Begiću i sekretaru Bakoviću da se moraju uključiti u utrku za Kolašinca inače nećemo ga dobiti. Momak je prošao sve selekcije Njemačke do U-21. Standardni je u Šalkeu. Dobio sam poruku da je dogovorio sve sa Nogometnim savezom i da će raditi papire. Posjetio sam ga 19. maja u Frajburgu kad je igrao protiv Mujdže, priačao je o svom poslu skauta Bećirović.

Za sve je „kriva“ reprezentacija

Na molbu novinara Sinana Sinanovića, urednika „Sporta“, Juka se okušao i u novinarstvu.

– Moj veliki prijatelj Sinan me zamolio da odradim neke naše reprezentativce. Bilo je više tih reportaža, od Londona, Lisabona, Minska, Atine, Nirnberga…

Juku ipak najviše muči nostalgija.

– Najvise me boli što u zadnjih 7 godina najmanje provodim u Kalesiji i Jelovom Brdu. Imam stare rodtelje, sestru u Svojatu, ali ih ne obilazim koliko bih morao. Za sve je „kriva“ reprezentacija. Kad odemo u Brazil, sve će se to lakše podijeti. Dođem jednom ili dva puta, ne računajući ono kad dođem naudan na utakmicu u Zenicu jer tad ne stiognem obići svoju Kalesiju, završio nam je svoju priču Jusuf Bećirović.