Kalesija

“Naša priča”, slikovnica o porodici koja je postala sretna kroz proces usvajanja

Mama ga nije nosila u stomaku, ali on se rodio u njezinom srcu. Roditelji su ga usvojili, a dječak je osvojio njihova srca. Iz želje da mu približe tu istinu, na adekvatan način, napisali su slikovnicu i objavili pod pseudonimom ‘Luna’ koji ima veliku simboliku i značaj u njihovim životima. Za njih stvarna imena nisu važna u cijeloj toj priči. Važna je, kako kažu, ljubav i poruka koju su roditelji željeli prenijeti čitateljima.

U razgovoru za Fenu autorica slikovnice Luna kaže da, prema Porodičnom zakonu FBiH, djetetu do sedme godine života odnosno odmah nakon zasnivanja usvojenja ako je usvojeno starije dijete, treba reći da je usvojeno, ali niko ne navodi kako i na koji način. Svi kažu da bi to trebalo učiniti od najranijeg uzrasta, a nema dovoljno literature i drugih vrsta stručnih pomagala, koja porodicama poput njih mogu pomoći da djetetu približe istinu na pravi način.

– U nedostatku svega toga mi smo, suprug i ja, došli na ideju da djetetu pričamo priču u trećem licu još dok je imao dvije godine. Kad je napunio tri godine, on je sam sebe smjestio u tu priču. Tada smo mu nastavili pričati kako smo ga tražili deset godina, baš njega smo željeli i kako se on rodio u našim srcima, a ne u maminom stomaku. On baš tako misli, živi sa tim. To je za njega normalan način nastanka porodice, baš kao kad biološka majka rodi dijete – naglasila je.

Potom su, kako je kazala, željeli da uozbilje tu priču. Shvatili su da ima još ljudi poput njih, upravo oni su ih i ohrabrili u tome. Tako je i nastala slikovnica koja govori o tome kako su postali sretna porodica.

– Slikovnicu smo objavili 2020. godine, mi smo autori i izdavači. Nismo se dosad bavili pisanjem, htjeli smo pomoći drugima a pomogli smo i sebi jer je na taj način naše dijete spoznalo istinu i on to danas sasvim normalno živi – istakla je autorica slikovnice.

Njihov dječak ima skoro osam godina, a u njihovu porodicu došao je kad je imao tek nekoliko mjeseci.

Luna ističe roditelje poput njih, ali za nju je ipak najznačajnija podrška usvojene djece koja su govorila da je ‘u toj slikovnici teta ispričala baš njima tu priču, identifikovali su se sa tim’. Prema njenom mišljenju, to je korisno štivo i za ljude iz njihove i okoline ljudi sličnih njima a sve da bi bolje razumjeli porodice koje su usvojile dijete/djecu ili razmišljaju da to učine.

U razgovoru za Fenu osvrnula se i na proces usvojenja, za koji kaže da nije bio pretjerano zahtjevan. Prisjeća se da su zahtjev predali lokalnom centru za socijalni rad, koji je izvršio procjenu kroz nekoliko razgovora, prikupili su dokumentaciju nakon čega su stavljeni na listu potencijalnih usvojitelja.

– Nedostatak je što u našoj zemlji ne postoji uvezan sistem ili registar usvojitelja tako da se to radi prema mjestu stanovanja. Bukvalno se ide od vrata do vrata na općinskom nivou i pri službama za socijalni rad, i govorite da ste ocijenjeni kao podoban usvojitelj i da vas uzmu u razmatranje. Mi smo sigurno obišli više od 60 takvih centara širom Bosne i Hercegovine, predstavljali se, pisali. Rezultiralo je time da nas je kontaktirao upravo centar za socijalni rad, ne u mjestu u kojem živimo. Tako smo se ostvarili kao usvojitelji odnosno roditelji – istaknula je.

Kaže da su imali sreću, a i suđeno im je tako bilo, te su poziv za usvojenje djeteta dobili godinu dana nakon što su ocijenjeni kao podobni usvojitelji. A nekad, kako je kazala, ljudi dugo čekaju uglavnom zbog toga što sva djeca nisu podobna za usvojenje. Pojašnjava da se dijete smatra podobnim za usvojenje tek nakon što centri za socijalni rad utvrde da nema šanse da će odrastati u biološkoj porodici.

– Nažalost, neka djeca provedu život u vakumu, u domovima, ali sad se sve više nastoji da budu u hraniteljskim porodicama – kazala je.

Luna naglašava da su, nakon što su postali usvojitelji, završili edukaciju za hranitelje – postali su potencijalni hranitelji. Očekuju poziv da prime neko dijete u hraniteljstvo.

Pojašnjava da je usvojenje najviši oblik zaštite djeteta, proces u kojem on stiče sva prava kao i biološko dijete, dok hraniteljstvo ima tendenciju da se dijete vrati u biološku porodicu što nije nužno. Luna kaže da prema Porodičnom zakonu FBiH, usvojilac može biti samo osoba koja je u životnoj dobi od 25 do 45 godina i koja je starija od usvojenika najmanje 18 godina. Oblast hraniteljstva u Federaciji BiH regulisana je Zakonom o hraniteljstvu.

Slikovnica ‘Naša priča’ promovirana je na Svjetski dan usvojenja djece (9. novembar) da bi skrenuli pažnju javnosti na tu značajnu temu u bh. društvu i da se tome posveti veća pažnja. Autor planira promovirati tu slikovnicu širom Bosne i Hercegovine, obogatiti dodatnim sadržajima poput radionica, a želja je da bude urađena možda i predstave o toj temi.

Znate nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
[contact-form-7 id="257132" title="Report error"]

Komentari

Kalesija: Otvorena savremena benziska pumpa i autobuska stanica, inves …

Naš sugrađanin Avdija Subašić (33) treba našu pomoć: Nakon tešk …

Hafiz Nedim Botić otputovao na liječenje u Tursku: “Mama, ja o …

Putevi u BiH: Saobraća se  po mjestimično mokrom ili vlažnom kolov …

Servisne informacije iz Živinica (15. 11. 2024.)

Servisne informacije iz Kalesije (15. 11. 2024.)

CLOSE
CLOSE