Još dok je bila dijete zanimao ju je ručni rad. Pletenje i vez bili su prioritet. Najviše je voljela da veze ukrase za zid, koji su se tada mogli vidjeti u skoro svim kućama posebno gdje imaju djevojke. U osnovnoj školi i tada je bila aktivna foloklorna sekcija, a sedamdesetih godina žene su noslile dimije. Kako su im u jednom trenutku za sekciju trebali fesovi, naša sagovornica iako djevojčica napravila od kartona i crvenog platna i ukrasila napravljenim dukatima.

“Kad sam se udala i dobila svoju djecu plela sam im sve džempere, kape. Ne samo ja, sve su žene tad to radile i bilo nam je baš dobro.” kaže Medina za portal NEON Televizije

Medina Buljubašić rođen Hodžić ima 64 godine. Rođena je u gračaničkom selu Džakule gdje se i udala. Majka je troje djece i nana šestero unučadi. Zbog te činjenice kaže da je bogata žena te posebno sretna kad njih sve vidi nasmijane. Medina se prije pet godina posvetila izradi amigurumi igračaka.

“ I ja sam počela koristit internet i vidjela na YouTube šta sve žene rade i šta se sve može naučiti.I tako malo po malo sam sve bolje i bolje radila. Na početku mi je bio problem nabavit konce i kuglice za punjenje igračaka. Hvala Bogu na tržnici Arizona nađem radnju sa koncima i još štošta što mi treba. U Gračanici nađem silkonske kuglice za punjenje i eto sad sam prezadovoljna. Kao prvo to me opušta a najviše volim kad nekom djetetu poklonim tu igračku i vidim da se obraduje.” dodaje naša sagovornica.

Iako je, kako smo već napisali, znala i plesti i heklati, heklanju se vratila 2009. godine. U decembru 2008. godine iznenada joj je umrla svekrva sa kojom je živjela 31. godinu. Medinu je to jako potreslo, a za nju je stresno bilo i što joj je svekrva umrla na rukama. Tada se posvetila svome zdravlju, išla je i kod ljekara ali je shvatila da joj treba da se nečemu posveti. Posvetila se heklanju i sada pravljenju lutkica od pletiva. Kaže da voli i čitati, kao mlađa mnogo je pročitala knjiga ali kroz smijeh kaže da sada nema puno vremena jer je čekaju lutkice. Kako je počela sa izradom igračaka tako je prestajala piti tablete za smirenje. Jednostavno kako kaže sebi je našla najbolju moguću terapiju. Doduše, zbog svih dešavanja u svijetu i dostupnih informacija putem televizije i društvenih mreža i danas nekada zna popiti tabletu ali u dosta manjoj i poprilično zanemarivoj mjeri. Zbog olakšanja koje je osjetila kada se posvetila ručnom radu, sada svima preporučuja da krenu sa istim. Heklane lutkice sada rade i njena snaha i snahina mama.

“Uvijek sam bila optimista i znala sam da poslije svake noći svane novi dan i time sam se vodila jer svaki čovjek mora imati svakakve periode u životu,uspone i padove- uspjehe i neuspjehe ali ne treba pokleknut niti se uzdizat nego pronaći neku sredinu i ostati normalan u svakom smislu. Traba se družiti sa ljudima svojim komšijama i svojom familijom. Preporučujem svima da uzmemo nešto da radimo da što više koristimo svoj mozak i da zdravo starimo. Ljudi su prije bili zdraviji jer su radili ljeti na njivama, krojili sebi odjeću odnosno imali su više zanimanja bili zaokupljeni radom” dodaje ova vrijedna domaćica.

Za izradu jedne lutkice treba joj tri dana, ako nije zahtjevna. Za malo zahtjevnije treba pet ili ipak deset dana. Ono što je najbitnije jeste da je vrijeme kvalitetno provedeno. A ono što zaboravismo napisati jeste da nana često obraduje igračkama unučiće, te izrađuje ono što oni žele. Jer, ko će drugi ispunjavati želje do nana.

Kako Medina reče, imalo bi se još mnogo toga pisati jer u 64 godine života svašta stane. Ali što je još bitno napisati jeste da nas je još jedna životna priča inspirisala i da smo sretni što imamo priliku upoznati, bar virtualno, divne ljude i čuti koliko je bitno u životu ići naprijed i ne osvrtati se iza sebe..Život je lijep ako mu dodamo boje. A Medina svom životu itekako dodaje najljepše boje i nas uči isto tako…