01.aug.2011
U Iranu su prošle godine izvršene 252 smrtne kazne, Sjevernoj Koreji 60, Jemenu 53, SAD 46
Nezapamćeni zločin u Oslu i na ostrvu Utoja, otvorio je staru dilemu da li treba vratiti smrtnu kaznu i to ne samo u Norveškoj nego i u još neki zemljama na svijetu.
Građani mirne Norveške, spontano reagujući, traže da se ponovo vrati smrtna kazna za monstruma Andresa Beringa Brejvika, koji je hladnokrvno ubio 76 nedužnih ljudi, prenose agencije.
Pogotovo što prema važećim paragrafima u toj zemlji, koja je ukinula najstrožiju kaznu 1979. godine, on može biti osuđen najviše na 30 godina zatvora i to ukoliko bude optužen za zločin protiv čovječnosti, odnosno 21 godinu ukoliko bude odgovarao za terorizam.
Rasprave o ponovnom uvođenju smrtne kazne, poslije zločina u Norveškoj, obnovljene su i nekim saveznim državama SAD, u kojima se i odranije zagovara vraćanje te sankcije, javljaju agencije.
Povod za to je nekoliko teških zločina za koje je predviđen doživotni zatvor.
Prema najnovijim podacima Amnesty Internationala, smrtna kazna je ukinuta u 139 od ukupno 192 zemlje na svijetu. U nekim ona postoji, ali samo na papiru i godinama se ne izvršava. One se najčešće izriču za teška ubistva i za krijumčarenje droge.
U 2010. godini u svijetu je u 23 zemlje izvršeno 527 smrtnih kazni, 200 manje nego 2009. To je, kako se ističe u Amnesty Internationalu, nepotpuna statistika pošto ne postoje podaci za Kinu, koja u tome prednjači. Procjenjuje se da je u toj zemlji u 2010. godine bilo najmanje 2.000 pogubljenja po zakonu.
U Iranu su prošle godine izvršene 252 smrtne kazne, Sjevernoj Koreji 60, Jemenu 53, SAD 46. U Evropi su, prema Amnesty Internationalu, izvršene dvije nateže kazne i to u Bjelorusiji.
U najnovijim raspravama, koju je otvorio zločin u Norveškoj, pravnici potežu poznate argumente protiv ove kazne: država nema pravo nikome da oduzme život.
Sem toga, praksa je pokazala da u zemljama koje su ukinule tu sankciju nije došlo do povećanja teškog kriminala, što se tumači tima da smrtna kazna ne zastrašuje potencijalne kriminalce, jer oni prije svega računaju da neće biti otkriveni.