Novinar „Oslobođenja” Esad Hećimović je ovogodišnji dobitnik prestižne nagrade Nezavisnih novina, najjačeg printanog medija Milorada Dodicka, za istraživačko novinarstvo. Esad je bio od velike pomoći domaćim i stranim ekspertima, predvođenih srbijanskim stručnjacima, u istraživanju i otkrivanju prave istine o agresiji 1992-1995. na BiH. Zapravo u pitanju je bio, po ovim istraživačko-novinarskim analizama, građanski rat između Srba, Hrvata i muslimana koji sebe nazivaju Bošnjacima bez ikakvog utemeljenja, jer je poznato da su stoljećima Bošnjaci srpska krv koja teče venama srpskih stanovnika srpskog dela Balkana srpske povesti.

Hećimović je pomogao Dodiku da nastavi otkrivati istinu o tome kako su Bošnjaci sami sebe poklali u Srebrenici a ujedno i na Markalama i drugim mjestima; jer su slušali fundamentalistu Aliju Izetbegovića. U tome su im svesrdno pomagali mudžahedini, odnosno vehabije, odnosno teroristi, odnosno pripadnici Islamske zajednice, odnosno muslimani. Naravno najveći krivac svemu tome je teroristička vjera i i ekstrem Muhamed koji je, kako kaže književnik Kader Abdolah, izmislio vjeru islam. Stoga, naša je građanska dužnost da pomognemo ovog nagrađenog srpskog kuma, ili Dodickovog, tako što ćemo kupovati dnevni list našeg druga Tita – „Oslobođenje” koje je već osamdesetih godina upozoravalo javnost na muslimanske ekstremiste i fundamentaliste slaveći Sarajevski proces. Tada je pobjednički ispraćalo u zatvor Izetbegovića i druge Mlade muslimane.

“Profesionalno” novinarstvo Esada Hećimovića

Možda na prvi pogled tako ne izgleda, ali, iz dana u dan sve se više potvrđuje, da sva priča o «vehabijskoj» krivnji koja se kao kakav jaram stavlja na pleća Bošnjaka jeste ustvari balans koji se traži kako od susjednih država, koje su imale svoje zločinačke horde u proteklom ratu direktno involvirane u Bosni i Hercegovini, tako i od međunarodnih krugova koji ovom pričom žele «poravnati» i na neki način «saprati» svoju odgovornost za četničko-ustaško zločinačko divljanje i agresiju. Agresiju koja se finalizirala u preko stotinu hiljada ubijenih Bošnjaka, preko milion prognanih i desetine hiljada silovanih žena, te na poslijetku satanski krunisala genocidom u Srebrenici. A u ovom poduhvatu balansiranja krivnje za zločine i agresiju među najvećim doprinosima upravo su doprinosi «istaknutih» bh novinara i istraživača. Oni su, nekako čudno, svi skoncentrirani ili u «Danima» ili u «Oslobođenju» – đah su tamo, đah ovamo, što bi rekli naši stari. Ipak, «istraživački» rad Esada Hećimovića, «daleko najnezavisnijeg bosanskog novinara» kako ga je nedavno nazvala jedna švedska novina, davno je zasjao i van granica naše zemlje! Upravo zasnovani na «ekspertizama» Esada Hećimovića i Mirsada Fazlića kao konsultanata nedavno su u Švedskoj i Norveškoj emitovana dva dokumentarca koje u produkciji Fenris Filma potpisuju norveško-britanski režiserski dvojac Ola Flyum i David Hedbitch. Prvi film “Tragovi iz Sarajeva – Sarajevski rikoset” govori o pripadnicima al-Kaide u glavnom gradu BiH i nije toliko odjeknuo koliko je buru reakcija izazvao drugi dokumentarac «Srebrenica: izdani grad». Glavni cilj ovog drugog dokumentarca, ispostaviće se, je negiranje genocida u Srebrenici. Pored Hećimovića kao konsultant ovog filma se navodi i Mirsad Fazlić, novinar «Slobodne Bosne». Fazlić se navodno zgrozio i šokirao «rezultatom četvorogodišnjeg rada na ovom dokumentarcu» uz opasku da je film previše pro-srpski i da se u njemu čini sve da se opravda masakr u Srebrenici» kako je stajalo u njegovoj reakciji norveškom «Aftenpostenu» od 1. maja, 2011. godine. Treba spomenuti kako je na ovaj kontraverzni dokumentarac koji zločine genocida u Srebrenici svodi na, po riječima jednog od autora dokumentarca Flyuma, «ekstremno haotičnu situaciju», pored brojnih reakcija osude od strane švedskih i norveških novinarskih udruženja, bošnjačke dijaspore, organizacija za zaštitu ljudskih prava, intelektualaca i političara, nedavno reagirao i Haški tribunal. U pismu upućenom dvijema skandinavskim televizijama Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu ističe kako je «sadržaj filma prikazan na švedskoj i norveškoj TV kontradiktoran s odlukama koje je ovaj Tribunal donio i faktima do kojih je došao.»