Rezervisti JNA oteli su ga 29. novembra 1991. godine. Potraga policije iz Lopara, Tuzle i Sarajeva nije urodila plodom, a njegov nestanak izazvao je proteste u Vražićima, Čeliću te ispred zgrade Opštine Lopare.

Abdulah Kovačević, prvi šehid u sjeveroistočnoj BiH, rođen je 3. maja 1954. godine od oca Avde i majke Aiše. Osnovnu školu završio je u Vražićima, a srednju u Brčkom. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Subotici, postdiplomski studij završio je u Ljubljani, a na Beogradskom univerzitetu pripremao je doktorsku disertaciju.

Poznato je da je s profesorima u Beogradu došao u sukob zbog nacionalnog imena Bošnjak. Objavio je pedeset naučnih radova iz oblasti ekonomije, a svoje osvrte na predratnu političku situaciju objavljivao je u mnogim novinama. Za života je objavio zbirku poezije pod naslovom “Zlatne kiše”, a posthumno je objavljena njegova zbirka poezije “Bosnoljublje”. U njoj naslućuje svoju smrt stihovima: “Umrijeti majko hoću da ne bude Bosna RAM, što ostalo od života, bilo bi me živjet’ sram”.

“U svakoj nepravdi i zlu vidim od svog tijela gomilu kostiju i ispijene oči“, stihovi su slutnje rahmetli mr. Abdulaha Kovačevića, koji su ispisani na nišanu njegovog mezara u rodnom mjestu Vražići kod Čelića. Tu je ukopan 15. januara 1992. godine, a njegova sudbina neraskidivo je vezana za sudbinu njegovog naroda i njegove domovine.

Prije posljednjeg rata istupio je iz SKJ, a potom postao predsjednik Muslimanske bošnjačke organizacije (MBO) u ovom dijelu BiH. Upozoravao je na strahote koje se spremaju bošnjačkom narodu i Bosni i Hercegovini. Autor je elaborata o društvenoj i ekonomskoj opravdanosti formiranja općine Čelić, odnosno izdvajanja iz općine Lopare onog dijela na kojem žive Bošnjaci i Hrvati. Provedeni referendum dao mu je za pravo i općina Čelić u sastavu FBiH danas je stvarnost.

Rezervisti JNA oteli su ga 29. novembra 1991. godine. Potraga policije iz Lopara, Tuzle i Sarajeva nije urodila plodom, a njegov nestanak izazvao je proteste u Vražićima, Čeliću te ispred zgrade Općine Lopare. Ljekar Radomir Kerović, tadašnji predsjednik SDS-a, a kasnije četnički vojvoda, okupljenima je rekao: “Ništa ne brinite, Abdulaha ćete dobiti živa ili mrtva”.
Unakaženo Kovačevićevo tijelo pronađeno je 6. januara 1992. godine na brdu Žunovo nedaleko od Vražića. Tijelo je pronađeno na nepristupačnom brdu i najvjerovatnije je izbačeno iz helikoptera. Na tijelu je bila samo košulja, a vidjeli su se tragovi mučenja, paljenja, urezivanja nožem.

Ukopan je na mezarju u Vražićima, dženazi je prisustvovalo preko deset hiljada ljudi. Smatra se da je njegovo ubistvo bilo srbočetnička uvertira u agresiju na ovaj dio Bosne i Hercegovine.

U Vražićima kod Čelića postavljeno mu je spomen obilježje.

Izvor: TV Podrinje