Priča se da je neki perzijski vladar unajmio učitelja za svoga sina kako bi ga podučio znanju i lijepom ponašanju. Kada je vladarev sin sve dobro savladao i naučio, a u lijepom ponašanju postao pravi uzor, učitelj ga pozva sebi i dobro ga istuče bez ikakvog razloga. To dječak nikad nije mogao zaboraviti,a kada je poodrastao i otac mu umro on posta vladar umjesto oca. Tada se sjeti svoga učitelja ,pozva ga preda se, pa ga upita:
-Zašto si me tog i tog dana onako žestoko istukao bez ikakvog razloga i povoda?
Učitelj mu odgovori: – Znaj, o vladaru, kada sam vidio da si onako bistar i da si sve shvatio što sam te ja podučio,znao sam da ćeš ti jednoga dana naslijediti svoga oca. Istukao sam te zato da bih ti pokazao šta znači bol koji neko nekom nanese nepravedno i bez ikakvog razloga, pa da se ti kao vladar trudiš da ni nad kim nasilje ne provodiš, jer onaj kome je nasilje učinjeno to lako ne zaboravlja!

Vladar se zahvali svome učitelju na svemu i bogato ga nagradi, a odustade od osvete koju je naumio da izvrši.