Anela Arifi je uspješna mlada Tuzlanka koja je na doktorskim studijima u SAD-u. Inžinjerka je u dvije oblasti – u polju energetskog inžinjeringa i internacionalnog razvoja.

U Danu uživo govorila je o svom uspjehu, ali i porodici koja joj je najveća podrška.

“Moja porodica je jedna skromna porodica puna dobrih ljudi. Moja mama me uvijek podsticala da postavljam pitanja zašto je nebo plavo i da se igram više sa s kutijama umjesto s igračkama i tako sam postala inžinjer. Sve što sada imam je što me je moja porodica naučila da sve probam jer najgore što s može desiti je da dobijem ne”, kazala je Arifi za N1.

O njenom prvom reaktoru koji je nastao u Kladnju kod njene nane, ranije smo pisali. Podsjetila je kako u selu kod njene nane nema dovoljno energetskih resursa, a ima dosta peradarskog otpada koji bacaju na deponiju ili sagore. Tada je došla ideju da napravi reaktor koji je proizvodi biodizel i materijal za skladištenje hidrogena od perja.

“To me katapultiralo u svijet. Mnoge američke institucije i olimpijade su bile zainteresovane da vide taj projekat”, kazala je.

Tada je imala samo 15 godina, danas sa 26 godina je doktorantica na Stanford Univerzitetu.Za svoj izum dobila je i Googleovu nagradu.

Kazala je kako želi iskoristiti najbolje resurse na svijetu i onda će vidjeti gdje će je put u karijeri odvesti. Sada sarađuje sa mentorima među kojima su Nobelovci i uči nove stvari.

“Meni ništa draže na svijetu ne bi bilo nego da se vratim u svoju zemlju gdje je moja cijela porodica”, kazala je poručivši kako u BiH ima “dosta posla s obzirom da se ugalj koristi kao glavni energent”.

Imala je i poruku za mlade u BiH: “Ovo što vidite je jedan uspjeh od 15 neuspjeha svaki put. Mnogo puta sam dobila ne jer sam bila mlada. Dva profesora u srednjoj školi su imali povjerenje u mene i davali mi svoju laboratoriju. Ima tu mnogo odbijenih prijava i suza. Ali to jedno da je vrijedilo. Strašno je dobiti ne, ali mnogo je strašnije je pitati se šta bi bilo kad bi bilo.”

(N1)