Prije dvije godine, tada osamnaestogodišnjem Semiru Bureku iz kalesijskog naselja Tojšići ostvarila se životna želja, dobio je svoj frizerski salon. Zahvaljujući programu za koji je aplicirao a koji je organizovan od strane World Vision-a, Semir je imao priliku da ono što je naučio u školi i kod kuće uljepšavajući prijatelje “zapečati” frizerskim salonom u Tojšićima. Proslavljajući prije nekoliko dana svoju drugu godišnjicu rada, odlučio je da za NTV govori o svom radu, uspjehu ali i sreći koja ga je pratila cijelo vrijeme.

-“Ja sam aplicirao, nisam imao šta izgubiti a dobiti sam mogao upravo ono o čemu sam sanjao. Šišao sam ja kod kuće pomalo, uvijek sam znao šta želim raditi, životna želja mi je bila da otvorim svoj salon”, govori za NTV Burek.

Za program je apliciralo oko trideset mladih, trebalo je proći edukaciju o poduzetništvu i pisanju poslovnih planova kako bi razvili svoje vlastite ideje. Semir je bio među četiri nagrađenih.

-“Kada su mi rekli da sam ja jedan od nagrađenih, nisam mogao vjerovati. Bio sam relativno mlad, tek završio srednju školu, ali sam znao da moram uspjeti i koliko vidim uspio sam”, ističe Semir.

-“Tek sam završio srednju školu, nisam znao ni kud bih ni šta. Tad ni moj otac nije radio, bio je bolestan. Neki moji prijatelji su odlazili u Njemačku, pa sam razmišljao da odem, zaradim sebi, pa da se vratim i otvorim salon, ali srećom dobijem ovu priliku”, govori Semir.

On osim toga i dodaje da se i u Bosni i Hercegovini može raditi, da ima posla, te da nema potrebe odmah po završetku srednje škole napuštati svoju državu i odlaziti u zapadne zemlje.

-“Treba prvo ovdje pokušati, pa ako ne ide, Bože moj, kofer u ruke i idemo dalje. Meni se čini da je sad više trend postao taj odlazak u Njemačku. Završi srednju školu i odmah želi da ide, nije ni pokušao”, naglašava Burek.

U frizerskom salonu prema riječima njegovih klijenata i klijentkinja, dešavaju se čuda, a sve zahvaljujući Semirovim “zlatnim rukama i makazama”. Moramo dodati i da Semiru Bureku u salon dolaze i klijenti iz drugih općina, na što je on posebno ponosan.