Oko kule u starom Teočaku je 8 savršenih kamenih kugli, ali mi se čini da su one drugačije. Kao laik se usuđujem ustvrditi da je taj lokalitet odvajkada izazivao čuđenje među ljudima i nije davao odgovore na postavljena pitanja. A ljudi ko ljudi, stalno bi nešto pitali.

Slično vrijedi i za rimsku utvrdu Troskok u okolini Kalesije. Nekakva čudesna energija čuva ta mjesta.

Još nešto što pada na u oči onima koji obilaze ruševne zidine bosanske prošlosti su vode. Na tim mjestima su obično dobre vode, kvalitetni izvori, a nerijetko i ljekovite, što ne čudi jer ništa se nije gradilo bez plana i smila, a voda je i te kako značajan preduslov za gradnju ljudske nastambe.

Treba biti otvoren za sve što potencijalnog turistu može dočekati u bosanskim sokacima, neprohodnim planinama i ruševnim zidinama. Jer nikad ne znaš gdje te taj put može odvesti.

Odavno čeka put za Zavidoviće. Da posjetimo i vidimo kamene kugle.

Kad dođe vrijeme da negdje odeš, otići ćeš, ako još nisi otišao onda još nije vrijeme.

Kugle u naselju Grab

Jesen uveliko miriše. Sa Mićom sam napravio podosta kilometraže. Biramo zaboravljena mjesta, ruševne kule i stare gradove, udaljena, teško pristupačna mjesta. Teško je tu zapravi i reći ko koga bira, jer ponekad ta mjesta kao da nas dozivaju. Odazivamo se, mada znamo da su to staništa ljutih poskoka, mrkog medvjeda i čudesnih narodnih predaja.

Već nam je dojadilo da se žalimo kako nam vrijeme izmiče, pa onda ukrademo jedan dan od sebe, računajući da vremena ima za sve, ako je dobro isplanirano.

Jutro nas obavijesti ko više nije sa nama, mujezin je dva puta učio salu. Učini se, da ono što nije otišlo za njemačku bježi na ahiret.

Jutarnja kafa je kod Vilde. Nedjelja. Odnekud, kroz maglu se probija sunce koje obećava lijep dan. Slušam one sale i kontam neko danas neće glasati… ili hoće, u odsustvu, kako se to već radi godinama.

Hoćemo li? Hajmo.

Ima tih mjesta po Bosni

Mjesta odavno vezujem za ljude. U Banovićima pauza. Banovići su Safet, dobar pisac, odličan slikar i čova na mjestu.

Sa plakata nam se smiješe, pozdravljaju nas, obećavaju da će biti bolje. Tako je svake dvije godine, već smo oguglali k'o googl… ili nismo…

U Zavidovićima je to Rasim. Moj drugar iz bivšeg života. Nisam ga vidio ihahaj.

Preko Ribnice, Marinog brda i Vozuće, a onda desno pored Krivaje za Zavidoviće.

Kad skreneš preko mosta putem koji vodi za Maglaj već naiđeš na tablu koja te obaviještava o kuglama. Kad kreneš prema nečemu i pronaći ćeš ga, nije Las Vegas da se izgubiš, voli reći Mića.

Nije teško pronaći stanište zavidovićkih kugli. U šumarku, niz vododerinu, žubori voda. Mjesto je čisto i uredno, namješteni stolovi i staze. A kugle duž rascijepa jedna za drugom. Svako će se zapitati odakle to tako okruglo, golemo, moćno, a zavisno od toga ko se pita takav odgovor će i dobiti. Ja sam čitav život vjerovao u bajke i bio otvoren za svakakva čuda i to me, vidiš, nije daleko odvelo. Bosna je ovo, nama ovdje mjesta ni za šta osim realne zbilje koja ti svako malo opali šamar… ili ipak ima… ko bi ga znao…

Gazdarica parka kamenih kugli je Saida, i zamislite moje iznenađenje kada je rekla da je iz Kalesije. U ugodnom razgovoru saznajemo da svakodnevno dolaze gosti iz Slovenije, Češke, Poljske, Italije, Norveške… i da je ponajmanje domaćih ljudi…

Kaže da je Jiri iz Češke doveo grupu turista i da ga je zanimala Kalesija zbog obilja pozitivne energije na tom području.

Lokacija sa kuglama je lijepo uređena, a domaćini, Nedžad i Saida fini i ljubazni ljudi. Mjesto se zove Grab, a Nedžad zna svašta o turizmu, prednostima i problemima te onima koji posjećuju takva mjesta. Nedžad izrađuje male kamene kugle i interesantne lančiće sa motivima istog materijala kao suvenire. Možete jesti, popiti kafu i domaći sok i predahnuti u veoma ugodnom ambijentu.

U odličnom stanju ih je 11, a dosta ih je polomljeno.

Pojedine kugle su toliko velike da im je promjer oko 2 metra, ali ono što je posebno zanimljivo je da su sve poredane uz potok u šumi i nalaze se veoma blizu jedna druge.

Kugle je, naprosto velika količina kiše izbacila i učinila vidljivim, ko zna koliko dugo su prije toga ležale pod zemljom.

Kažu da je neosporan njihov uticaj na zdravlje ljudi.

Kako su nastale, za šta su služile i otkud ovdje to je poprilična misterija i nagađanje.

Velika kugla

Velika je na drugoj lokaciji. Oko nje zatičemo grupu turista koji meditiraju. To je ta energija o kojoj sam pričao na početku priče; neko je traži i pronalazi, a neko je nikad ne osjeti. Zaista je golema ta kugla i otkrivena polovično. U sred šume je i lijepo uređen restoran gdje se može popiti kafa, jesti i sve drugo što vam je ćeif kada obilazite ovakva mjesta.

Neko tu uvijek ima. Svako dolazi iz svojih razloga i nalazi ono što traži, čudi se, priča svakojake priče. Ima tih začudnih bajkovitih mjesta po Bosni koja vam raspiruju maštu i na koja zaista vrijedi otići. Put je svakako čarolija i nikada ne znate koga ćete sresti i gdje vas stvarno može odvesti.

Mića se pobrinuo da se čestito nasmijemo i lijepo fotografišemo na svim lokacijama.

I onda se, kada smo se spremali da krenemo nazad, javi se moj prijatelj iz bivšeg života Rasim Muratović, (jesi li to u Zavidovićima?) dođe da koji progovorimo i uljepša nam ionako lijep dan.

A stigli smo obaviti i sve druge dužnosti koje su nas čekale i nigdje nismo zakasnili.

Tekst: Mehmed Đedović

Foto: Mirsad Rahmanović