Sudbina Mevlide Omerović nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a za “Dnevni avaz” otvorila je dušu i ispričala svoju tužnu životnu priču. Zatekli smo je kako pored mezara uči Fatihu. I plače.

– Ukopat ću muža (op.a. rekla je prije ukopa), tolika je bol, toliko mi je teško kao da se sada desilo. Eto, kao da se sve sada desilo, a ne prije 30 godina – počinje svoju priču Omerović.

Zna gdje je

Dodaje da je čitav život tako, te da nije sretna, ispunjena, ali kaže da joj je lakše jer sada bar zna gdje njen suprug ukopan.

– Živjeti se mora, jer šta se može. Sjećam se i posljednjeg trenutka kada smo se razišli. Nadali smo se da će doći – kaže Omerović.

Ističe i to da je njen suprug, Hasib Omerović, bio dobar čovjek, vrijedan i pošten.

– Nikog nije dirao, miran je bio. Nadala sam se da ima ljudi koji će ga izvući, spasiti, ali eto nije ih bilo. U ovom ratu prokletom nije bilo prijatelja – istakla je Omerović za “Avaz”.

Shvatila da ga nema

Kaže da je nada postojala, nadala se sve do 2013. godine, dok je nisu pozvali da kažu da su pronašli njegove posmrtne ostatke.

 Te, 2013. godine, pronašli su ostatke njegove vilice, tada sam skroz shvatila da ga više nema – ispričala je Omerović.

Osvrnula se i na to što i 30 godina poslije izvršenja genocida nad Bošnjacima, još postoje ljudi koji ga negiraju.

– Nemam riječi za to. Dovoljno je da svi dođu i pogledaju sve ovo. Od 1995. godine provociraju, pobili su narod ovdje, onda provociraju i još kažu nisu krivi – kazala je Omerović.

Borila sam se da djeca sve imaju, ali otac je otac

Utjehu je pronašla u svoje dvoje djece, sinu i kćerci, te kaže da im oca nikada neće moći nadomjestiti.

– Teško je i njima, njoj je bilo 9, a njemu 6 godina. Svi su s ocem šetali, hodali, a oni to nisu imali. Borila sam se da imaju sve u životu, ali otac je otac, i to im nikada neću moći nadomjestiti – ispričala je Omerović za “Avaz”. 

(AVAZ)