Trend mentalnih poteškoća u našoj zemlji ne razlikuje se od općih globalnih trendova, saznajemo u razgovoru s bh. psiholozima i psihoterapeutima. Traume, anksizosni poremećaji, depresije, nasilja u porodici, vršnjačko nasilje, mobing te ovisnosti o kocki i alkoholu neki su od najčešćih problema s kojima se bore naši građani.

Kolektivna ratna trauma

Ne mora značiti da su osobe bez mentalnih poteškoća i mentalno zdrave, prvo je što su nam rekli brojni stručnjaci iz ove oblasti. Nije teško iz njihovih odgovora zaključiti da se Bosanci i Hercegovci ne mogu smatrati u potpunosti mentalno zdravom nacijom.

Psihoterapeutkinja i uposlenica Centra za mentalno zdravlje u Visokom, Nermina Vehabović-Rudež, smatra da BiH nema uslove za dobro mentalno zdravlje, prije svega socijalno i ekonomsko blagostanje. Stres i nezadovoljstvo stoga djeluju kao okidači mentalnih bolesti.

“Bosna i Hercegovina je država kolektivne traume iz rata koja se nastavila produbljivati i u poslijeratnom periodu. Pored velikog broja stradalih i osoba za kojima se još traga zbog čega nije završen proces žaljenja, naši političari dodatno manipuliraju narodom koristeći se ratnom retorikom”, kritična je psihoterapeutkinja iz Visokog.

Najveći dio zaštite mentalnog zdravlja tokom i poslije rata uradio je nevladin sektor u BiH koji se bavio psihosocijalnom zaštitom.

“Veliki dio posla danas rade centri za mentalno zdravlje koji su jedni od najuređenijih sistema u domovima zdravlja. Tu klijenti dobivaju multidisciplinarnu zaštitu. Pitanje mentalnog zdravlja je javno-zdravstveni problem. To znači da se u zajednici moraju raditi preventivne aktivnosti kako ne bi došlo do psihičkih poteškoća”, kaže Vehabović – Rudež te poručuje kako je svaki pojedinac odgovoran za svoje mentalno zdravlje, baš kao i fizičko.

Loše mentalno zdravlje može dovesti do lošeg stanja na tržištu rada, gubitka zarade i puno većih zdravstvenih troškova, upozorava psihoterapeutica Armina Čerkić. Prema analizama Svjetske zdravstvene organizacije, postoje različite vrste troškova za osobe ili firme na mikro ekonomskom nivou, ali i za cijelo društvo na makro nivou kada se ne brine o mentalnom zdravlju pojednica.

“Opći mentalni problemi kao što su depresija i anksioznost više su prisutni u populacijama koje su u lošijem ekonomskom položaju, ali se siromašniji stanovnici i puno rjeđe odlučuju na traženje pomoći. Kada je u pitanju naša zemlja, izloženost ratnim iskustvima povezana je s anksioznim i poremećajima ponašanja. Ratna iskustva i njihovi utjecaji na mentalno zdravlje su često povezani s povećanim troškovima zdravstvenih usluga, čak i mnogo godina kasnije, posebno za one osobe koje su bile u središtu sukoba”, pojašnjava Čerkić.

Žene češće traže pomoć

Veliki broj naših građana pate od depresije. Poznati psiholog Bojan Šošić ističe kako je važno razlikovati depresiju, kao dijagnosticiranu bolest, od depresivnog raspoloženja.

“Depresivno raspoloženje ima funkciju da vraća osobu na introspekciju i samopreispitivanje, što je pozitivna karakteristika zdravog funkcionisanja”, dodaje Šošić.

Saznajemo kako su žene sklonije govoriti o svojim problemima, pa tako i češće od muškaraca traže pomoć već s prvim simptomima nelagode i patnje.

“Naučeno suzbijanje agresivnosti kod žena često dovodi do pojave depresivne simptomatologije, pa je tako depresivni poremećaj značajno zastupljeniji kod žena dok kod muškaraca dominira simptomatologija paničnih napada, a nerijetko i razvijena ovisnost o alkoholu kao posljedica potrebe za ‘otupljivanjem’, što je zapravo neadekvatno tretiranje početnih simptoma određenih psiholoških poremećaja”, pojašnjava Šošić koji dodaje kako su žene iz nekog razloga sklonije mentalnim poremećajima od muškaraca.

Kako navodi Šošić, danas se suočavamo s problemima koji su prešli u domen ličnosti i koji su se često kao takvi “zapekli”.

“Žao mi je što više nema jednog sarajevskog grafita koji je jasno sročio da ovdje niko nije normalan. Danas se u akademskim krugovima govori i o kompleksu koji se označava kao posttraumatski poremećaj ogorčenja. O tome se svakako može govoriti u kontekstu bosanskohercegovačke svakodnevice i u medijima sveprisutnih raspamećujućih poruka onih koji za sebe valjda misle da su nekakva elita. Muškarci se nose sa svojim problemima na drugačiji način nego žene, možda s više agresivnosti. Ali i jedni i drugi imaju pravo nositi ožiljke iz vremena koje je iza nas. Postoje krasne priče o ljudima koji su uz odgovarajuću podršku prevazišli to kao hendikep i danas smisleno i vrijedno doprinose društvu, bez ugledanja na ono kako bi političari voljeli da se misli”, kazao nam je Šošić.

Brinuti o sebi i drugima

Pozitivni načini suočavanja sa stresom, govori nam psihologinja Enisa Mešić, su druženje s dragim ljudima, porodicom, boravak u prirodi, bavljenje aktivnošću koja nam odgovara, odvajanje vremena samo za sebe, čitanje…

“Autentična ljudska razmjena je možda i najbolji lijek protiv stresa, a dešava se onda kad znamo komunicirati jedni s drugima, izraziti svoje potrebe, prepoznati potrebe drugih, brinuti o sebi na taj način što ćemo brinuti o drugima. Sve ovo ukazuje da je neophodna odgovornost prema sebi da bi se postigla lična sreća, što nerijetko uključuje puno truda koji je ipak lični izbor”, smatra Mešić.

Uprkos stalnom zagovaranju institucionalnom pristupu rješavanja problema mentalnog zdravlja, psiholozi su razočarani jer nadležni još nemaju sluha za ovu promlematiku.

“Nikad nismo dobili odgovarajuću podršku za osnivanje nacionalnog instituta za mentalno zdravlje i jedina institucija koja se trajno bavi ovom problematikom na nivou države je Akademija nauka i umjetnosti BiH, kroz Odbor za psihijatrijska i neurološka istraživanja. Ako želimo ozbiljno rješenje, treba nam i jasna slika o problemu, a to zna svako ko u čitanju nije otišao dalje od Mikija Mausa. Ali opet, u dvije decenije nakon rata jedva da imamo jedan popis stanovništva, a kamoli da govorimo o ozbiljnoj epidemiološkoj studiji koja nam je svakako prijeko potrebna”, kaže Šošić bez mnogo očekivanja za napredak.

Ni kada su u pitanju samoubistva, Šošić dodaje kako ne postoje sistematske agregacije podataka niti ozbiljnije nacionalne analize.

“Najzdraviji i najsretniji su oni ljudi koji bar povremeno sreću drugih stavljaju ispred svoje sreće. Nažalost, današnji život izgleda da potkrepljuje sebičnost i kažnjava altruizam ili prosto nema toliko uslova da se ljudi orijentišu jedni na druge. Učiniti nešto dobro za nekog drugog, možda bez ikakvog povoda, ili za nepoznatu osobu, je način kako čovjek može najjednostavnije osjetiti prožimajuće ispunjenje ugodnom emocijom i iskustvom smisla”, kratko i jasno objašnjava Šošić svoje viđenje postizanja sreće.

Spremni pomoći Bosancima i Hercegovcima te podići nivo mentalnog zdravlja u BiH, psiholozi na kraju poručuju kako bez mentalnog zdravlja nema ni fizičkog.