Stanovnici najvišeg i najizolovanijeg sela u Bosni i Hercegovini, Lukomira, na južnim obroncima Bjelašnice, na oko 50 kilometara od Sarajeva i oko 1.500 metara nadmorske visine, nakon duge zime vratili su se u svoje kuće u kojima je većina rođena, odrasla i osnovala porodice.

Unatoč zimskom periodu koji provode u gradu, stanovnici sela koje je proglašeno i nacionalnim spomenikom BiH s prvim zrakama proljetnog sunca vraćaju se u Lukomir. Tu ih čekaju njihove svakodnevne obaveze, stada, poljoprivreda, ali i priroda i mir na koji su navikli i bez koje ne mogu, prenosi Anadolija.

Makadamski put i samo poneki pastir sa stadom vode nas do izolovanog, ali bajkovitog Lukomira, gdje je grupa planinara organizovala iftar, završetak posta tokom svetog mjeseca muslimana ramazana.

Dobrodošlica 20-ak stanovnika

Nebo prošarano oblacima i prostranstvo netaknute prirode pruža se pred vama dok se približavate selu. Ekipa Anadolu Agency (AA) u Lukomir stigla je malo prije nego što će ezan označiti kraj posta i vrijeme iftara.

Dočekuje nas grupa planinara, među kojima su i oni koji su iz znatiželje došli u Lukomir. Tu su u organizaciji Udruženja Avantur kako bi se iftarili u posljednjem bosanskom selu.

Selo je jedinstveno po mnogo čemu, a ponajprije po kamenim kućama starim i preko 200 godina, koje su prekrivene šindrom od trešnjevine. Malobrojni mještani sjede ispred svojih kamenih kuća i posmatraju goste koji su došli da se dive ovoj netaknutoj prirodu. Česti su, kako kažu, turisti i stranci koji dolaze u posjetu Lukomiru.

U Lukomiru trenutno živi oko 20 stanovnika, koji će se i ove godine u oktobru spustiti u grad. Malo ih je u selu preko dana, naime, odveli su ovce i krave na ispašu.

Kako se polako spušta noć, tako se i stanovnici Lukomira vraćaju u selo sa svojim stadima u selo.

Selo oživljava s njihovim dolaskom, međutim, to ne traje dugo. Nakon pola sata, opet tišina i vidi se samo poneko svjetlo u kućama pod šindrama. Lukomir tone u noć sa paljenjem kandilja na lokalnoj džamiji, čime je nastupio i iftar.

Ispred vrata na kojima su katanci nakon smrti njene vlasnice Nure Čomor u martu ove godine, koja je bila najstarija stanovnica Lukomira, zatekli smo 73-godišnjeg Ismeta Čomora. Priča nam o ramazanu, ali i tradiciji ovoga sela.

“U selo sam se vratio prije mjesec. Preko zime budem u Hadžićima, ali ovdje je bolja ispaša za ovce. Žena i ja smo ovdje, a djeca su u Hadžićima. Rođen sam u ovom selu, a možda ću i umrijet ovdje”, ispričao je Ismet.

U Lukomiru, unatoč velikim obavezama i poslovima, ljudi poste u ramazanu.

“Onaj ko hoće da posti to i radi. Malo sjedi, malo radi. Obavezno se posti”, dodao je Ismet.

Direktor Udruženja Avantur Alem Hodžić, koje je i organizator pohoda, kazao je da je ovo treći put da organizuju ovu vrstu iftara.

Domaća kuhinja i prirodne ljepote

“Prvi put odziv nije bio baš veliki, ljudi su nas gledali i malo čudno, međutim, druga godina je bila poprilično bolja, a ove treće imali smo i puno više prijavljenih ljudi, ali zbog vremenskih uslova smo imali otkazivanja u posljednjem trenu. Sa nama su ljudi koji uglavnom nisu planinari i koji su prvi put u Lukomiru”, istakao je Hodžić.

Zainteresovanost za ovu vrstu turizma je jako velika, pa u narednom periodu planiraju, pored Lukomira, uključiti i neke druge destinacije poput Prokoškog jezera i Bobovca.

“Zašto biramo Lukomir? On je trenutno jedna od najatraktivnijih lokacija koje imamo, barem ove koje su u okolini Sarajeva i koje su dostupne i koje imaju kakvu takvu infrastrukturu da im se priđe, da imaju objekte u kojima se može iftariti, ali da imaju stvari na kojima se može vidjeti ta naša tradicija, kultura, da se mogu vidjeti naši običaji, ali i da ljudi mogu probati tu našu tradicionalnu domaću hranu”, pojasnio je Hodžić.

Pored iftara, cilj je i promocija bh. turizma posebno planinskog.

Edina Ćerimović-Drugovac prvi put je na iftaru u Lukomiru.

“Planinarim već dugo, od djetinjstva. Od prvih koraka, branja gljiva i nakon toga dolazi planinarenje, ozbiljniji poduhvati”, ispričala je Drugovac za AA. Na iftar u ovo selo, koje je često destinacija koju posjećuje sa planinarima i mimo ramazana, odlučila se, kako je kazala, jer u gradu pripremaju razne iftare, ali u Lukomiru postoji taj neki duhovni mir koji i treba da je tu tokom ovog svetog mjeseca.

“Ovo selo predstavlja ogromno historijsko bogatstvo, ne samo BiH nego i regije”, poručila je Drugovac.

Kenan Mujezinović je prvi put u Lukomiru. Nedavno se u Sarajevo vratio iz Švedske, a za ovaj događaj – iftar, vidio je poziv na internetu i prijavio se.

“Volim ovakve stvari, prirodu. O Lukomiru ne znam ništa, ranije sam dolazio blizu, ali nikada do njega. Super je”, kazao je Mujezinović.