Ukoliko bolest liječiš pogrešnom dijagnozom, ona će nastaviti da se razvija i napreduje, sve dok ne ubije svog domaćina, i za takav zaključak ne treba bog zna kakva pamet.

U srednjem vijeku je kuga ubijala čitave kvartove, naselja ostavljala pustim, a lijeka opakoj bolestini nije bilo; sve dok ne plane i sve sprži pa i klice bolesti. Onda iz pepela ponovo krene život.

Teško da će proteste koji su se dogodili u Tuzli pa proširili na veliki dio Federacije razumjeti oni koji su odlično živjeli u ovakvom društvu i imali debele koristi od premijera i ministara koji su netom dali ostavke.

Ne može razumjeti onaj sa 5 hiljada maraka čovjeka koji preživljava sa čitavom porodicom tako što na nadnici zaradi 100 – 150 maraka mjesečno.

Kako gorčinu naroda da razumije onaj koji je primio 41 hiljadu maraka za mjesec dana, ili pak neki od onih kojima nikad nije bilo bolje.

Pojavljuju se različite teorije zavjera, ocrnjuju se ljudi koji su digli svoj glas protiv dvadesetogodišnje tiranije, ugnjetavanja, ponižavanja…

Ljudi se, sasvim logično pitaju zbog čega se pali nešto što je naše i što je teško stečeno (to se uglavom pitaju oni koji su malo dalje od Bosne pa im nije baš najjasnije šta se događa)?

Nema mirnih protesta, to ne postoji, odnosno, barem do sada se pokazalo, na mirne demonstracije se niko živ ne obazire, i u Tuzli se ispred vlade moglo godinama mirno sjediti i izražavati svoje neslaganje sa odlukama vlade, sve dok se u prašinu ne pretvorimo.

Jedna stvar je očita, vlast u svemu vidi zavjeru jer oni ne mogu razumjeti šta je ljude natjeralo na ulice, ne mogu jer svijet nije gladan zbog toga jer je teško nahraniti siromašne, nego jer bogati ni u čemu nemaju mjeru ni granicu.

U bezizlazu, u očaju i nemoći, prvi put nakon više od dvadeset godina narod je vidio da je u stvari vlast u njegovim rukama i vidio način na koji vladare može uplašiti i ukazati na činjenicu da postoji i da nešto u ovoj zemlji debelo ne valja.

Logično je i to da se masa ne može kontrolisati. Među čestitim ljudima koji su došli da ukažu na težak položaj ljudi u BiH, na težak život, uvijek se uvuku i oni koji bi da ruše, pale, bacaju kamenice, razbijaju…

Putem se pobuna izrodi u nešto drugo…

Nakon vatre i nereda ništa više nije u rukama onih koji su protestvovali.

Različiti analitičari sa različitim ciljevima analiziraju šta se dogodilo i zbog čega se dogodilo, šta ovo znači i gdje će dalje otići…

Jedni podmeću teorije zavjere i plaše nas, drugi demonstrante proglašavju narkomanima, banditima, bagrom…

Kako bilo da bilo, bitno je jedno. Narod u ovoj zemlji prvi put je rekao DOSTA, pokazao zube i ukazao na činjenicu da veoma teško živi.

Oni koji su ustali i izašli na ulice znaju zbog čega su to učinili, oni koji dobro žive to ne mogu da prihvate.

Čuj, neko se pobunio u zemlji u kojoj ni rahatlokum nije rahat!?

Baš čudno…

Ma nije, čudno je kako se to nije dogodilo ranije.

Ukoliko se ovaj put ne nauči lekcija, bojim se da će naredna vatra puno teže da se ugasi, i time ništa ne impliciram, nego logično prosuđujem.

Očekivati je pokušaj skretanja pažnje sa glavnog događaja. Politika je diplomirala bacanje dimnih bombi, zbunjivanje po principu vjerujete li nama ili svojim očima. Od drveta se ne vidi šuma a od šume drvo, nije prvi put…

Dok svuda okolo gori neke općine su mirne ali u strahu.

Ako nisi kriv nemaš čega da se bojiš.

Rijetki političari su izašli pred narod i pokušali razgovarati, ti nemaju oraha u džepovima i imali su hrabrosti da se suoče sa masom. Neki su kurvinjski pobjegli za Sarajevo, ni to ne treba zaboraviti. Ti ljudi ne znaju kako se živi na ovom kantonu, ne osjećaju ritam naroda a vode i predstavljaju taj isti narod.

Samo tamo gdje je dobro i gdje je blagostanje, i gdje nema nezaposlenih na biroima rada, i gdje je vlast uredna i poštena, samo tamo nije bilo pobune, makar i simbolične… Hm, hm… I to sigurno nešto znači, ubjeđen sam u to…

I u r/s – u muk, nema pobune, oni očito dobro žive, zadovoljni su i ne žele ništa mijenjati, to je njihov problem.

Ja sam, unatoč svakakvim komentarima siguran da glavni krivci protesta  nisu oni koji su izašli na ulice, nego oni koji naopako i u korist vlastitog bogaćenja vode ovaj narod i ovu zemlju.

Ako im je išta došlo do pameti, dobro je, ukoliko nije, druga sezona bi (po principu gledanosti) mogla biti puno uzbudljivija.

Doduše ništa nije gotovo dok sve ne bude gotovo, a kad će i kako će, vidjet ćemo…

Mehmed Đedović