Zaista, kada malo bolje pogledamo oko sebe i sa željom da vidimo pozitivne stvari naići ćemo na mnogo lijepih priča. Onih koje su vjetar u leđa i inspiracija. One koje govore da mladi i nisu toliko pasivni i da ne čekaju prilike servirane na tacni. Primjer mlade, ambiciozne osobe željne napredovanja i ostvarivanja snova jeste dvadesetčetverogodišnja Irma Barčić iz kalesijskog naselja Petrovice. Irma je bachelor poslovne ekonomije. Bavi se ručnim radovima od bisera, čeških kristala i vune. Kako kaže njen moto je “Ako ne mogu pronaći posao, napravit ću ga”. Irma kaže da je oduvijek bila kreativna i od malena iskazivala zainteresovanost za boje. S obzirom da je upisala Medicinsku školu u Tuzli, nije imala priliku iskazati svoju kreativnost.

“Kao i većini moje generacije, tako i meni, primarni cilj je bio završiti školu, naučiti njemački jezik i otići. Po završetku srednjoškolskog obrazovanja naišla sam na najtežu raskresnicu u životu – nisam znala kuda dalje. Preispitivala sam se, pokušavala pronaći svoju “ zvijezdu vodilju”, ali bezuspješno. Desila se nesretna pandemija. Tada sam spoznala težinu slobode, odnosno koliko su sitnice ustvari krupne i neprocjenjive. U tom momentu sam donijela odluku da upišem Ekonomski fakultet u Tuzli i to je bila moja najbolja odluka u životu. Mogu slobodno reći da je ekonomija unijela boje u moj život. Moja kreativnost je ponovo bila slobodna. Rađale su se mnoge ideje, a motivacije nije nedostajalo. Svakodnevno sam razmišljala – Koji je moj pečat? Željela sam biti unikat. Tada sam započela novo poglavlje svog života. Rodila se ideja o unikatnim ručno rađenim torbama od bisera. Svakodnevno sam vježbala i spremala ispite. U početku nije išlo, ali nisam odustajala. Na svu sreću imala sam ogromnu pomoć od partnera. Bio je moj dostavljač, nabavljač, pomoćnik – drugim riječima – desna ruka. Teoriju sam sprovodila u praksu. Počele su stizati narudžbe, u početku jednostavniji radovi, a kasnije i mnogo zahtjevniji. Vremenom, ideje su same dolazile, nekada su i kupci davali prijedloge. Tako se i ponuda proširila na džempere, heklane odjevne predmete, bukete od vune, ponude za bebe i slično.”kaže Irma za portal NEON Televizije.

Torbe od bisera naučila je raditi sama. Kaže da je njena mana ali i vrlina što je “sam svoj majstor”. Međutim kada je riječ o pletenju vodila se rečenicom “ako ne znam, znam ko zna”, pa je postepeno učila od najboljih.

“Ovaj hobi mi je donio mnogo prijatelja. Tako sam i upoznala divnu i posebnu ženu, moju najbolju drugaricu. Neprikosnovena je u pletenju. Njene lekcije pletenja i heklanja su zlatna vrijedne. Sada ovisno od doba godine, najviše radim biserne torbe i torbe od čeških kristala. Naročito kada je sezona vjenčanja i matura, biserne torbe su apsolutno favorit mladenki i maturantica. Pored toga velika potražnja je i za bisernim aksesoarima, kao i od čeških kristala, ( npr. topovi, ogrlice, remeni i slično). Dok sam studirala, paralelno sam učila i radila torbe do kasno u noć. Nije mi predstavljalo problem što spavam 3-4 sata dnevno jer kada vidim osmijeh i zadovoljstvo kupaca, zaboravim na umor. Najdraže poruke kupca su mi – “mnogo je ljepše uživo” – jer tada shvatim da ni najbolja kamera ne može dočarati moj rad. Neprocjenjiv osjećaj je čitati divne komentare na mojim objavama. ” dodaje Irma.

Njeni radovi putuju po cijeloj Bosni i Hercegovini a najviše u Sarajevo i Banja Luku. Kroz posao kojim se bavi nailazila je na razne tipove ljudi. I one koji cijene ali i one koji manje cijene ručni rad. Na svu sreću negativnosti je nisu spriječile da nastavi koračati ka ispunjavanju svojih ciljeva. Prva stavka na listi je nastaviti započeto putovanje u svijetu ekonomije, te ljubav prema ručnom radu dovesti na viši, odnosno ozbiljniji nivo. Mada fotografije njenih radova govore da je već na jako visokom nivou. I kako smo napisali na početku tekst zaista u našoj okolini ima vrijednih, mladih ljudi koji mogu biti primjer a mi njima podrška. Njene radove možete pogledati na njenim Facebook profilima Irma Barčić (Handmade), ID.desing kao i na instagramu.