Mnogo puta imamo priliku pročitati kako nismo svjesni šta imamo, dok to ne izgubimo. Shvatiti važnost onoga što imamo je izuzetno bitno a na tu temu u cjelosti prenosimo izuzetno zanimljiv status Kalesijca Mehdina Glogića.

“Odselio sam iz Bosne, Kalesije prije tačno 7 godina za Njemačku, Minhen. Prilagodio sam sebi život tako kako mogu da radim svari koje mene čine sretnim. Dok sam živio u Bosni stvari koje su me okruživale: pejzaži, priroda, životinje, rijeke, šume… doživljavao sam ih ništa posebnim, jer nisam znao za druge. Manje-više svi znate “facebook prijatelji” stvarima kojim se bavim, prvenstveno iz hobija i ljubavi prema flori i fauni, fotografija, dron, slikanje, ribolov itd. U Minhenu gdje sam nastanjen, nekih 60km mi je do prvih Alpi i tamo sam jako često sa kamerom (foto aparatom), dron i sl. Priroda je fascinantna, atraktivna. Same Alpe su kako domaćim tako i stranim ljudima turistima atraktivne i česti su gosti. Organizovane ture alpinista, fotografa, biologa i svih drugih koji vole prirodu, fotografiju, sport itd. Mjesto gdje sam često i puno vremena provodim sa kamerom zove se Bad Tölz, Kochel am See, ili Kochel na jezeru. To je dolina kroz koju protiče rijeka Loisach. Rijeka je planinskog izvora i sa nekoliko manjih pritoka, potočića koja napaja jezero Kochel. Polja koja okružuju tu oblast tretiraju se kao prirodni rezervat za ptice koje su stalno nastanjene kao i selice koje privremeno borave. Zbog velikog interesovanja svih profila ljudi, biciklizma, planinara, fotografa, biologa i drugih branši, to područje je zaštićeno na sledeći način. Od aprila mjeseca do 21. jula samo su staze dozvoljene za kretanje, kako ne bi uznemiravali ptice koje se gnijezde i druge životinje koje podižu mlade. Psi moraju biti na povodcima. Kao i fotografisanje u komecijalnu svrhu ptica, životinja je kažnjivo. Dronom je isto tako zabranjeno letjeti iako je to priroda bez naselja, kako su naveli u zakonu to je nebo samo za ptice osigurano. Koševina se odvija samo jednom godisnje tj u Septembru, kada već mladi odrastu. Negdje sam čitao da je najveće ili drugo po veličini stanište ptica u Europi. Zaista su fascinantni prizori šta se se sve može sresti u tom rezervatu. Tu sam fotografisao srne, zečeve, jastrebove, sokolove, lisice, vodomare, rode, čaplje, sove, galebove i mnogo još. Toliko posvećeno truda, rada i ulaganja kako bi se zaštitilo to prirodno bogastvo! Susret sa nekim atraktivnim životinjama u njihovom prirodnom staništu zahtjeva puno vremena provedenog u prirodi, obilasku, istraživanju da bih došao do neke lijepe fotografije. Ljude ako želiš pitati za savjet gdje pronaći gnijezdo ili slično da fotografišeš, ljuborno svi čuvaju za sebe i niko ti neće odati tu tajnu, pogotovu Nijemci s kim imam iskustva. Ali i razumijem donekle. Moj prvi dan kod kuće u Bosni, Kalesija. Poranio sam jutros da bih malo obišao neka mjesta u jutarnjim satima koja smatram zanimljivim. Laste se već godinama gnijezde u urbanom dijelu Kalesije, to jeste u samom gradu po stambenim zgradama, zgrada suda i druge. To je jedna od vrsta koje većinu svog vremena provode u zraku i jako su glasne. Malo sam izučavao i došao do fascinantnih podataka.Npr. U samo jednoj godini mogu preletjeti i do 180 000km. Nevjerovatno ali istinito da većinu života provedu u letu, tako da dok lete i spavaju, pare se, love kukce itd. Samo se spuste dok imaju gnijezdo i mlade legu. Super! I ove godine kao i predhodnih su tu, drago mi je vidjeti, fotografisat ću!! Produžim do Spreče, most Džafić. Sam prilaz, igralište uredno i jako lijepo izgleda. A dodatni šarm i ljepotu upotpunio je u pozadini prelijepi Vis. Parkiram auto i da prošetam do korita Spreče. Mogu pohvaliti da je jako manje smeće za razliku od prije, iako ga još ima! Poznajem jako dobro taj teren, jer sam i ribar a i odrasto sam na toj našoj ljepotici Spreči. Na viru koji je poznat kao Kazan zatičem 2 sive čaplje koje u plićaku love, kao i jednu divlju patku. Normalno prepale su se i odletjele. Kako prilazim bliže obali imam ti šta i vidjeti! Dvije prekrasne ptice koje su poznate kao lovci na ribe Vodomar, eng. Kingfish, njem. Eisvogel.Izgubljen sam, ne mogu da vjerujem imamo tu ljepotu na našem kraju!!! To je jedna od najatraktivnijih ptica za fotografisanje. Teško ju je pronaći i fotografisati jer je opisuju kao jako sramežljivu. Zbog nje se čeka danima i satima kako bih uhvatio taj momenat i zabilježio. Jako atraktivnih boja svijetloplava leđa i narandžasta prsa, kratkog repa i dugog kljuna naspram njenih proporcija.O toj se ptici prave ekspedicije i organizovani izlasci fotografa. Toliko dokumentarnih filmova i istraživačkih radova je napisano o toj ljepotici. Nismo ni svjesni kakvo bogatstvo imamo sa Sprečom i sprečanskim poljima. Ovakve ljepote bi se tamo tretirale kao prirodni biser i veliki broj ljudi bi bio uključen na očuvanje ove ljepote. Ni sam ja nisam znao niti primjećivao ovakve stvari dok nisam otišao u zemlju gdje postoji zakon i borba za čuvanje nacionalnog dobra. Da sam mlađi i da živim u Kalesiji, ovo su stvari koje bih mijenjao na sebi. Prvo bih završio školu, tj studij za ovakve stvari kako bih se mogao zalagati za očuvanje ovakvih fenomena i usavršavanje na toj oblasti. Nedavno sam čitao istraživanje jednog Engleza u Hercegovini, koji istražuje fenomen endemske vrste čovječje ribice već nekoliko godina i koja ima samo još na par lokacija Slovenije i Hrvetske, ali jako mali broj za razliku od Bosne i Hercegovine koja ima preko 300 jedinki. Kako gospodin navodi ako postoji raj na zemlji za mene je u BiH, može se reći zološki vrt na otvorenom. Ovo nigdje nema u svijetu ovakvog bogatstva. Potrudit ću se za ovaj period dok sam tu da pokušam snimiti neki video o našoj Spreči i životu na njoj. Žalosno je to da mi nemamo ni jednog ama baš ni jednog bar teksta na tu temu. Da nam neko sa strane treba doći i oči otvoriti. Ali razumijem i sam sam taj bio koji nije primjećivao tu ljepotu dok nisam vidio i tuđe o kome se brine velike i ozbiljne institucije o očuvanju prirodnih dobara i ljepota.”