Bosna i Hercegovina, ”Zemlja krvi i meda”, kako ju je nedavno nazvala Angie u svom novom filmu. Hvala njoj što se sjetila uzeti našu prošlost kao tematiku njenog filma time promovišući naše mlade glumce, ali takav odnos nje prema nama niti će nam pomoći da se približimo Evropi, a niti će nas staviti u bolji položaj kod susjeda i onih koji nam to nisu, niti će poboljšati stanje u zemlji.

Zaostanak, ruglo nešto je što je blisko povezano s nama. Ne kažem da mi nismo čuli za civilizaciju, naprotiv, ima je kod nas u izobilju, pa čak i u Kalesiji, samo što je se ona zloupotrebljavana, kao još neke stvari u našoj miloj državi, ali to drugom prilikom.
Ovaj tekst pišem iz jednog jedinog razloga i usko je povezan sa prethodnim rečenicama. Ovo je tekst koji stvara ljutnju, što kod mene trenutno, što kod svjesnih građana koji čitaju tekst. Pišem iz jednog jedinog razloga koji, ne samo da ima privlačno ime, nego je i u praksi privlačan – DISKOTEKE! Nadam ste da ste shvatili o čemu tekst slijedi.
Svaka čast nama, njima, koji uspjevaju skupiti dovoljno novca te stvoriti tako luksuzne objekte u kojima je muzika sveprisutna, naročito subotom, od podnevnih sati pa sve do sabaha. Svaka čast na izdrživosti vaših zvučnika, a i svaka čast građanima kojima sve ovo smeta, ali oni možda nemaju snage, hrabrosti, volje, oduprijeti se. ”Članovi” diskoteke nužno ne moraju biti iskvarene osobe, no u većini slučajeva to su oni čiji ih roditelji još drže na grbači pa se uspjevaju odati strastima alkohola i pokazati svoju vrlinu, barem kako to oni misle. Muzika u međuvremenu još traje. No budžet općine je toliko nizak da Gradska biblioteka ne može obezbjediti knjige, no imamo mi se čime hvaliti – diskotekama.

Umjesto da se završi potencijalni Olimpijski centar, ili kako se već zove, ne, grade se diskoteke. A umjesto fasade na tom centru osvanuli su grafiti. Još jedna pohvala. I ne kažem ja da bi mi trebali biti striktno jedan kulturno-obrazovni grad, naprotiv, muzika je dobrodošla te prema definiciji muzikologa, ona diže moral, ali ako ćemo prema tome onda svi Kalesijci, Kalesijanke, i okolni koji se uspiju spustiti do diskoteke imaju neizmjerno velike – morale.
Sad ću ponoviti svoju poznatu a to je da će sve ostati na ovom mom dobro ušminkanom tekstu koji više izgleda kao neka pismena vježba nego kao apel, vapaj, uzbuna da želimo promjenu !
Hazim Hadžić