Kako svakodnevno većina nas nailazi na najrazličitije nedoumice pri pisanju i govoru, odlučili smo napisati ovaj tekst koji se neće baviti teorijom, već je pokušaj da i sebi i svima koji su u sličnoj situaciji pomognemo i olakšamo i ponudimo odgovore na neka od jezičkih pitanja.

Pobrojat ćemo neke od najčešćih pogrešaka koje primjećujemo u tekstovima, ali i u govoru, a za koje smo rješenja i pravila pronašli, koristeći se, nažalost, skromnim normativnim priručnicima za bosanski, onaj koji se trudimo njegovati na našem portalu, jezik.

Imajući na umu da je naša jezička situacija prilično složena, moglo bi se razumjeti zašto svakodnevno nailazimo na rasprave o tome šta je pravilno, a šta ne, zašto se nešto kaže ovako ili onako.

Svjesni da mi ne možemo na sve dati odgovor, a kako se čini ne mogu ni oni od kojih se to, barem u nekoj mjeri, očekuje, za početak smo pripremili mali popis onih svakodnevnih nedoumica.

Najprije o interpunkcijskim znacima:

Sve češće primjećujemo ostavljanje razmaka, da li namjerno ili slučajno, ispred tačke, zareza, dvotačke i dr. što je potpuno pogrešno, razmak treba ostavljati (uvijek) iza znaka.

Jedini znak s više tačaka koji je standardan jesu tri tačke, a ne četiri, pet ili nešto slično.

Pisanje crtice umjesto crte i obrnuto – crta kao pravopisni znak može upućivati na to da tekst koji slijedi sadrži objašnjenje ili zaključak prethodnog teksta, piše se ispred jedinica u nabrajanju, služi za odjeljivanje umetnutih dijelova rečenice, ona uvijek ima bjeline s obje strane i po tome se i vizualno lako razlikuje od crtice (put Sarajevo – Banja Luka); crtica se kao pravopisni znak koristi između sastavnih dijelova riječi (Gazi Husrev-begov, Kotor-Varoš, Austo-Ugarska monarhija).

Još nešto u vezi s nepisanjem tačke iza rednoga broja privlači pažnju – zašto neki ljudi pišu 100-ti, naprimjer, a misle 100. (redni broj). Tačka iza broja označava da je riječ o rednome broju i nikakve crtice, nastavci ili bilo šta drugo nisu potrebni.

Zanimljivo je i pisanje datuma u bosanskom, hrvatskom, srpskom jeziku; uobičajeno je da se dan, mjesec i godina pišu arapskim rednim brojevima iza kojih se piše tačka ili se ponekad mjesec piše rimskim brojem bez tačke. 12. 4. 2014. Ili 12. IV 2014. No, često primjećujemo da se u datumima piše i nula ispred jednocifrenog broja koji označava dan ili mjesec – 12. 04. 2014. Za takvo pisanje datuma nema nikakve potrebe ni opravdanja, osim ako govorimo o nekim važnim dokumentima, bankovnim uplatnicama i sl. na kojima je ostavljen prostor za to i kod kojih bi se možda naknadno mogao izmijeniti datum. Najbolje je pisati mjesec slovima – 12. aprila 2014. god.

Kad smo kod datuma i važnih dokumenata, treba spomenuti i potpise, odnosno pisanje imena i prezimena; vrlo je važno naglasiti da treba pisati ime pa prezime, a u slučaju da pišemo obrnuto, onda iza prezimena valja pisati zarez jer je ipak riječ o inverziji.

Često se, u nastojanju da se govori ispravno, čuje pogrešan oblik svo vrijeme. Govornici, kako bi izbjegli pogrešan oblik cijelo, čitavo vrijeme, govore svo vrijeme i opet pogriješe. Oblici zamjeničkoga prijedloga su sav (muški rod), sva (ženski rod) i sve (srednji rod), te u skladu s tim treba pisati sve vrijeme.

Svaki dan nešto čitamo, možda u posljednje vrijeme više web-portale nego novine, ali ipak, ovdje ćemo pomenuti i pogrešnu upotrebu riječi novina i novine: Čitate li vi novinu ili novine? U bosanskome jeziku mogu se čitati samo novine, ne novina. Riječ novine je riječ koja ima samo oblik množine, a novina znači nešto novo, novost, pronalazak…

Česta pogreška je i upotreba prijedloga radi i zbog. Radi je prijedlog i veznik kojim se izražava namjera i cilj radnje, a zbog je prijedlog i veznim kojim se izriče uzrok, npr: Nisam došla na posao zbog toga što sam bolesna, i Došla sam ovdje radi pregleda… Tako bi glasile pravilne upotrebe ovih prijedloga.

Kad nije sasvim jasno koji od prijedloga treba upotrijebiti – Zatvoreno zbog/radi renoviranja – jer bi se, uvjetno rečeno, oba značenja mogla javiti, bolje je koristiti uzročni prijedlog jer uzrok uključuje namjeru, a namjera ne uključuje uvijek uzrok. 

Još jedna česta greška u govoru i pisanju jeste upotreba zamjenica koji i kojeg – to su dva oblika akuzativa i skoro se svakodnevno pogrešno upotrebljavaju. Kojeg je oblik akuzativa koji se upotrebljava za označavanje živih bića (Konj kojeg smo vidjeli), a koji je oblik kojim se označavaju neživo (Stol koji smo kupili).

Obadva se još uvijek čuje, redovno, a često se i napiše. Iako se ustalilo u razgovornom stilu, nije dobro pisati taj oblik i uvijek bi ga trebalo zamijeniti oblikom oba (obadva je tautologija, oba znači dva, dakle nema potrebe pisati obadva).

Još jedna česta pogreška jeste upotreba konstrukcije – po prvi put.Prijedlog po je višak u ovakvoj konstrukciji jer on znači ponavljanje, a kako se nešto može ponavljati ako je prvi put?! Gore od ovoga je samo kad se kaže i napiše – po prvi puta. 

U vezi s greškama koje pravimo jeste i konstrukcija u vezi toga, tj. u vezi s tim. Imenica veza može imati različita značenja u našem jeziku, a česta je njena pogrešna upotreba: u vezi problema, u vezi dogovora, u vezi toga…

Ovakve konstrukcije izražavaju povezanost misli s nečim, društva ili zajedništva imenice veza s nekim drugim pojmovima, pa je jedno ispravno upotrijebiti je s prijedlogom s(a): u vezi s problemom, u vezi s dogovorom, u vezi s tim…

Jedna od „najgorih“ grešaka, ako pitate lektorice i lektore, jesu oblici pasiva u bosanskom jeziku. Često se, naročito u prevedenim tekstovima, javljaju ovakvi oblici: urađeno od strane, donijeti zakoni od strane, izvedeno od strane, provedeno od strane, i šta sve ne… Sve ove oblike trebalo bi izbaciti ili makar reducirati u tekstovima, ali i u govoru, jer su jezički korektni, „ljepši“ i u duhu našega jezika oblici u aktivu.

Jako je važno razlikovati glagole izviniti se i izvinuti se. Iako su mnogi dosad već shvatili da se – kad se želimo ispričati – upotrebljava izviniti se, ipak se vrlo često čuje i da se neko izvinuo zbog nečega što je napravio. Glagol izviniti se znači zamoliti nekoga za oproštaj, pravdati se nekome, a glagol izvinuti se znači izviti se, saviti se… Nemojte ih pogrešno upotrebljavati.

Jedna od imenica koje svakodnevno izgovaramo i pišemo jeste automobil, i još češće skraćeni oblik auto. Ono što je pogrešno jeste upotreba riječi auto u obliku srednjeg roda, pa tako imamo oblike to auto, ovo auto, ono auto…  a trebalo bi taj auto, ovaj auto, onaj auto jer je imenica automobil muškog roda i njen skraćeni oblik je isto tako muškog roda.

Kažete li nekome – dobra večer, dobro veče ili možda dobar veče? Oblik ženskog roda večer stariji je u našem jeziku i zbog toga mu se daje prednost u odnosu na veče u srednjem rodu za koji je Alija Isaković u Rječniku karakteristične leksike napisao da je prvi kod nas zabilježen 1906. kod Đikića, dok je oblik večer zabilježen u 18. stoljeću. U vezi s ovom riječju, javljaju se različiti oblici, pa tako se čuje: ta veče, dobar večer… a trebalo bi u našem standardnom jeziku pisati i govoriti – dobra večer, ta večer, navečer, predvečer, uvečer…

Zbog učestalosti javljanja sljedeće greške reklo bi se da je skoro pa postala „normalna“. Riječ je pogrešnoj upotrebi kondicionala ili (ne)popularno –mi bi nešto… Oblik kondicionala tvori se od aorista pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog. Dakle, griješimo kod pomoćnog glagola aorista jer bi trebalo: ja bih, ti bi, on, ona, ono bi; mi bismo, vi biste, on biše; i od ovakvih oblika, s izuzetkom trećeg lica množine gdje se oblik skraćuje na bi, i tvore se oblici kondicionala – Mi bismo voljeli da više ne griješimo/griješite.

Zanimljiva je i upotreba prijedloga s i sa u našem jeziku. Iz nekog razloga često se može vidjeti da neki ljudi kad napišu s stave apostrof kao da su namjerno izostavili – ili šta već to treba značiti – fonem a, a često se prijedlog sa upotrebljava pogrešno i na drugi način.

Vrlo je jednostavno pravilo kad je o prijedlogu s(a) riječ: iako je ovo pitanje više pitanje stila, postoje normativna rješenja. Prijedlog sa pisat ćemo, tj. moramo pisati, kada riječ počinje suglasnicima s, z, š i ž – sa ženom, sa zemljom, sa šumom, sa sestrom. Još jedno ograničenje odnosi se na zamjenički oblik mnom – i ovdje se ispred dakako piše sa. Još se sa treba pisati kad riječ počinje neki teškim suglasničkim sklopom – sa pšenicom, sa cmizdravcem, sa čmičkom… također kad iza prijedloga slijedi neka nepromjenjiva riječ, samo jedan glas, neki glavni broj ili navod: pomnožiti sa pet, sve što govori počinje sa „ja“, i sl.

U svim ostalim slučajevima slobodno pišite s, a posebno kad riječ koja slijedi počinje vokalom.

Zadnji put kad sam… često čujemo i vidimo pogrešnu upotrebu pridjev a zadnji i posljednji. Pridjev posljednji ima vremensko značenje – posljednji put kad sam je vidjela…

Pridjev zadnji ima prostorno značenje (koji je odzada, stražnji) – u zadnjem redu je sjedila…

I na kraju: hvala vam lijepa, hvala vam najljepša što se pročitali tekst do kraja. Izraz zahvale sastoji se od imenice hvala koja je ženskog roda i zato pridjev uz nju mora biti u istom rodu: Hvala lijepo – je pogrešno!

A sad: hvala vam za pažnju i hvala vam na pažnji – jer oboje je ispravno u bosanskom, hrvatskom, srpskom jeziku. Kao i u primjerima: hvala vam za kafu, hvala vam na kafi, hvala na pomoći i hvala za pomoć…

M. K., Radiosarajevo.ba