Nakon što je prošle sedmice u Francuskoj uhapšeno 17 sljedbenika tzv. radikalnog islama u sklopu nove antiterorističke kampanje, predsjednik Sarkozy promptno je najavio da je to samo početak velike operacije zauzdavanja radikalnih tendencija

Ako bismo baš htjeli biti ironični, mogli bismo tvrditi da je Nicolas Sarkozy ostao vjeran barem jednom od svojih brojnih obećanja, koja tako olako dijeli tokom predizborne kampanje. Zasad se slobodno može reći da nije razočarao.

Prošle sedmice je tako ciljano, uz pomoć specijalaca, privedeno novih petnaestak islamista i imama po čitavoj Francuskoj, a protiv većine privedenih odmah je započet i proces ekspulzije s nacionalnog teritorija. Službena saopćenja ministarstva unutarnjih poslova odaslana nakon privođenja začudno su specifična. Tako se, primjerice, navodi da izvjesni Saad Nasser Alshatry, imam saudijske nacionalnosti, sistematski ‘ promovira u svojim propovijedima izolaciju žena i trgovinu drogom’, dok, primjerice, Malek Drine, islamski militant iz Tunisa, ‘javno zagovara odbijanje zapadnog svijeta i ubistvo svih onih koji se odvrate od islama’. A svako se saopćenje redovino završava najavom o seriji novih hapšenja i ekspulzija.

Ukratko, opsežna operacija odvija se, među ostalim, i po dobro utvrđenima pravilima medijske komunikacije kojoj je cilj pokazati kako se Francuska odlučno i beskompromisno obračunava s islamskim terorizmom te kako brojna privođenja nemaju direktne veze s ubistvima u Toulouseu koja je počinio Mohamed Merah, već se radi o posve neovisnoj operaciji.

A upravo se u tim segmentima nakane francuskih vlasti otkrivaju, blago rečeno, suspektnima. Naime, ne samo zbog vremenske podudarnosti između uhićenja imama i islamskih militanata i ubojstava pred židovskom školom u Toulouseu, već i zbog manjkavog rada obavještajnih službi koje su se nakon ubojstva Mohameda Meraha našle na udaru kritika. Nova uhićenja tako zapravo imaju višestruku ulogu, od strateškog pokrivanja rada obavještajaca, preko prebacivanja fokusa s neuspješne na niz ‘uspješnih’ operacija, do veoma praktičnog predizbornog performansa predsjednika, piše tportal.hr.

Prema svjedočanstvima same islamske zajednice, velika većina imama, od kojih je u Francuskoj oko 2000, ne drži radikalni govor protiv vrijednosti republike, dok sociolog Samir Samghar tvrdi da se jedino povećava tendencija k izolacionizmu muslimana, koju ne prati ikakav agresivni diskurs.

U Francuskoj je već nakon 2001. pojačan obavještajni nadzor u džamijama te se posljednjih desetak godina sakupljaju podaci o potencijalnim radikalima, koji odjednom postaju dostupni svima. Stoga nova operacija masovnih privođenja, koju vjerno prenose mediji, s konkretnim imenima i citatima koji izlaze u javnost, zasad izaziva uglavnom čuđenje muslimanske zajednice te čini još jednu zabrinjavajuću epizodu u problematičnim odnosima Francuske i islama.