Ako imate potrebu kihnuti najbolje je to učiniti i ne pokušavati zaustaviti čitav proces. Prema mišljenju Alana Wilda, hirurga vrata i glave i izvanrednog profesora otorinolaringologije pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta Saint Louis, nije preporučljivo služiti se niti jednom metodom sprječavanja kihanja, piše na stranciama LiveSciencea, bilo da se radi o stiskanju nosa ili takozvanom kihanju zatvorenih usta. Međutim, važno je razlikovati zaustavljanje nagona za kihanjem i samo kihanje.

Trljanje nosa, snažno disanje kroz nos i pritiskanje gornje usne ispod nosa može odagnati potrebu za kihanjem, ali sam proces kihanja kad jednom započne ne smije se prekidati.

Što se može dogoditi ako pokušamo zaustaviti samo kihanje? Vjerojatno ništa. „Ozljede do kojih bi moglo doći vjerojatno bi bile povezane s nekim anatomskim anomalijama”, rekao je Wild. Ali ako spadate u takve slučajeve, zadržavanja kihanja može imati relativno ozbiljne posljedice:

◦Oštećenje dijafragme
◦Pucanje kapilara u očima (na bijelom dijelu oka)
◦Sabijanje zraka u Eustachijeve cijevi u ušima i ruptura ušnog bubnjića, ozljede unutarnjeg uha koje dovode do vrtoglavice ili gubitka sluha
◦Slabljenje krvnih žila u mozgu i njihovo pucanje zbog trenutnog povećanja tlaka

Realno gledajući, rizik od ozljeda je malen, ali nikad ne možemo sa sigurnošću reći da nismo baš mi ti nesretnici kojima se ovo može dogoditi.

Drugi ljudi su pak izloženi agresivnom kihanju koje može dovesti do drugog niza zdravstvenih problema:

◦Nasilno kihanje može kod osoba koje su imale operaciju sinusa sabiti zrak u područje oko oka i izazvati njegovu izbočenost ili pak nagurati zrak u moždanu šupljinu i izazvati jaku glavobolju pa čak i moždani udar
◦Nasilno kihanje može izazvati ozljedu vrata zbog iznenadnog istezanja
◦Nasilno kihanje može izazvati i momentalnu inkontinenciju

Neke vrste kihanja i dan danas zbunjuju doktore. Većina njih vjeruje da je ono ustvari refleksna reakcija važna za izbacivanje iritirajućih agensa i čestica poput peludi i drugih alergena iz našeg nosa. Međutim, nije svako kihanje povezano s nosom. Neki ljudi kišu kad se izlože suncu, neki kišu tokom seksa, neki nakon unošenja intravenoznih anestetika, neki nakon što se prejedu ili zato što imaju određene mentalne poremećaje poput epilepsije. Takve vrste kihanja su nam još uvijek nepoznanica.