Došli smo do kuće nane Zilhe, sa namjerom da ćemo se autom vratiti u sokak gdje je Rasimova kuća pa onda tu podijeliti kurbane. Bio je nestrpljiv, a istu je potkrijepio riječima ” Ja odoh odnijeti Rasimu kurban, čekat ću vas dole”..Nije mogao sačekati dvije minute da ode do svog Rasima, iako mnogo voli sa svima popričati, pohvaliti se novom frizurom i pozivom na dva turnira. A nana Zilha je uvijek nasmijana i rado bi ga saslušala. Međutim njegovi razlozi nestrpljivosti leže u tome što je Rasim ipak drug i jedva čeka da ga vidi. Rasim je odrastao čovjek, djed, brat našeg heroja Nesiba Malkića, heroj u očima mog djeteta i njegov veliki jaran.

Ubrzo smo ga sustigli, po kurbane je izašla hanuma. Nije rekao da je razočaran ali mu se vidjelo na licu. Znam ga..
Ali eto Rasima iz kuće da potkrijepi sve moje riječi napisane nekoliko redaka iznad. Zove ga.
Vraća se sa osmjehom “od uha do uha”. Ispričaše se u nekoliko minuta kao da su generacija. A ja, ja posmatram i divim se. Divim se čovjeku koji mi svaki put očita lekciju kako se treba ponašati prema djetetu. Kao prema sebi ravnom. Odnosno biti njemu ravan. Osim bajram bankom, svaki put ga počasti rečenicama i komplimentima koje dugo spominje. “Bajram banka” od Rasima se “nađe” i kad nije Bajram, onako…Jer Rasim je drug, heroj u očima mog djeteta…A takvih ljudi nam treba, i srce od miline poraste jer osim što meni očita lekciju uči moje dijete o vrlinama kakve čovjek treba imati..Uči ga djelima..Postupcima..Jer Rasim je drug..A bitno je biti drug.

Prije dvije godine pisala sam o mojoj Hanifi.. Ženici sa mahramom svezanom ispod brade. . Ženi zbog koje sam se radovala dijeljenju kurbana.. Napisah tad Bajram će, budi i ti nekome njegova Hanifa iz djetinjstva..Ja sam imala Hanifu, on ima Rasima..

Ali, svakako moram kazati da su svi u selu naše Hanife, jer ispred svake kuće dobio je lijepu riječ, slatkiše i bajram banku. Ne samo on, nego i druga divna djeca koja osmjehom dodaše Bajramu novi sjaj…

P.S. Bilo je slatkiša pola velike kante..Bit će posla narednih dana, valja mami pomoći sve to pojesti 🙂