22.jun.2019
U nedjelju se probudila sa glavoboljom jer je imala naporan tjedan, još je navečer čistila za gostima. Izgledala je, kaže, toliko iscrpljeno da je suprug napravio ručak – odledio je i podgrijao lazanje.
Za mene nema mjesta na kojima se osjećam ugodnije od domova mojih baka i djedova. Je li to zbog svježeg mirisa, urednosti, blistavih površina? Njihovi domovi su uvijek čisti, ugodni i spremni za goste. Imaju li oni neki tajni ključ kojim dom drže takvim, i taj ključ se izgubio u mojoj generaciji. Da bih to saznala, odlučila sam napraviti eksperiment i vidjeti mogu li se stari načini čišćenja uklopiti u moj moderan način života, kaže novinarka Brentnie Daggett iz SAD-a.
Odlučila je pokušati, a savjete za čišćenje potražila je u dvije knjige. Jedna je izdana 50-ih godina prošlog stoljeća ‘Good Housekeeping: The Best of the 1950s’ (Dobro kućanstvo: Najbolje iz 1950-ih). Druga se zove ‘The Good Housekeeping Housekeeping Book’ (Dobro kućanstvo: Knjigu o kućanstvu’, a u knjižarama se našla davne 1947. godine.
Tjedni raspored kućanskih poslova i čišćenja trebao bi izgleda ovako:
U knjigama se spominju i dnevni zadaci koje treba obaviti svaki dan:
Prije ovog eksperimenta, naš mentalitet čišćenja kod kuće imao je opuštenu vibru ‘čisto koliko može’. Osim dnevnog čišćenja nakon obroka, većina poslova je podijeljena između mojeg muža i mene, a završili bismo ih vikendom. Ozbiljnije dubinsko čišćenje obavljamo mjesečno ili sezonski. Moj je cilj bio isprobati rutinu iz ovih starih knjiga tjedan dana. Planirala sam nekako uklopiti taj raspored u posao s punim radnim vremenom kao pisac i novinar koji radi od kuće – ispričala je.
Kaže da se nakon kaotične nedjelje probudila sa ‘tonom’ prljavog posuđa što kućanica iz 50-ih godina nikada ne bi dopustila. Znala je da je čeka zanimljiv tjedan, ali nije očekivala da će sve biti toliko naporno. U ponedjeljak je na obavljanje svih obveza iz knjige potrošila četiri sata i nije joj se činilo toliko naporno, tada.
ranje rublja utorkom se zakompliciralo kada je uključila stropni ventilator jer su se nakupine prašine i mucice pohvatale na rublju pa ga je ponovno morala isprati. Nije koristila sušilicu kao inače jer je 50-ih godina nisu koristile ni domaćice.
U srijedu je shvatila da današnje kuće i stanovi imaju više kupaonica za očistiti, a i sam prostor za stanovanje je veći.
– Nakon što sam završila našu spavaću sobu, dječju spavaću sobu i kupaonicu za goste, ponestalo mi je energije (i vremena) da završim glavnu kupaonicu. Morala sam započeti svoj radni dan, a boljela su me ramena i polako sam klonula – rekla je.
Osim toga, nije dan prije ponovno isprala sve rublje pa ju je i to čekalo u srijedu. Probudila se dva sata ranije kako bi očistila glavnu kupaonicu, napravila obitelji doručak i prala rublje. Bila je, kaže, umorna do besvijesti, a dan je tek počeo. Suprug ju je pokušavao utješiti govoreći da će to trajati samo tjedan. dana. Oprala je suđe, očistila kuhinju, kupaonica se blistala, a dnevni boravak je bio usisan i očišćen od prašine.
– Nakon što sam napravila i svoj posao, na kraju dana nisam imala snage usisati tapecirani namještaj, a kamoli obrisati sve svjetiljke, oprati prozore i sve stvari vratiti na svoje mjesto – ispričala je kasnije.
U petak se probudila i osjećala užasno, kao da je trčala maraton. Boljele su je ruke i ramena, a u glavi joj je pulsiralo. Posao joj je olakšalo to što ima moderni hladnjak kojega ne treba odleđivati svaki tjedan. Više, kaže, nije znala koliko je puta iste stvari vraćala na mjesto.
– Te večeri imali smo prijatelje koji su dolazili izvan grada i planirali smo se naći na večeri u obližnjoj vinariji. Da su tu blizu, otkazao bih jer sam bila toliko iscrpljena za večerom da sam se osjećala omamljeno. Ne mogu zamisliti mentalnu iscrpljenost kada gosti redovito dolaze u vaš dom nakon završetka ovog rasporeda čišćenja – rekla je.
U subotu je mislila kako će napokon odahnuti i provesti vikend opuštena uz svoju obitelj, kako je savjetovano u knjizi. Ali, gosti su im dolazili na večeru pa je otišla u nabavku namirnica i ispekla kolače. Roštiljanje se pretvorilo u večeru u zatvorenom jer je počela padati kiša.
– Ali, kuća je blistala i osjećala sam se nevjerojatno ugodno. Izgledalo je kao u kući moje bake. Prašine nije bilo u niti jednom kutku, pod je bio toliko čist da se sa njega moglo jesti, a kuća je mirisala na svježinu i čistoću – prisjetila se koliko je uživala u plodovima svojeg rada.
U nedjelju se probudila sa glavoboljom jer je imala naporan tjedan, a još je kasno navečer čistila za gostima. Napokon se opustila i pomalo žalila što se sve vraća u normalu. Izgledala je, kaže, toliko iscrpljeno da je suprug napravio ručak – odledio je i podgrijao lazanje.
– Taj je raspored bio zahtjevan. Za kućanice pedesetih godina to bi bilo iscrpljujuće, ali za modernu ženu s karijerom, to je nemoguće. Doduše, praksa bi učinila svoje, no moji hobiji i teretana taj tjedan nisu postojali. Svaki put kad smo sjedili za obrok, nisam se mogla opustiti, samo sam htjela početi s čišćenjem. Dok je moja obitelj uživala u vedroj čistoći, ja sam jedina brinula je li pod adekvatno očišćen od prašine – ispričala je kasnije.
Pitala je bake što misle o svemu tome, a one su se samo slatko nasmijale.
– Iznenadila sam se kada su mi obje rekle da se one nikada nisu držale tako rigoroznog rasporeda. Zapravo, baka Lou mi je priznala da je njezin suprug zaslužan za puno toga. Naučio je biti uredan jer je bio u mornarici, a kada je shvatio da baka nema takvih afiniteta, na sebe je preuzeo većinu kućanskih poslova – rekla je.
Izvor: apartmenttherapy.com.
4°