Kalesija je nekada bila jedan od najbitnijih gradova kada je u pitanju odbojka. Dva premijerligaša nekada, ne tako davno donosila su bodove iz Sarajeva, Brčkog, Odžaka, Tuzle, kao i mnogih drugih gradova. Tih premijerligaša više nema, a po svemu sudeći nema ni odbojke u Kalesiji.

Svjedoci smo da je prošle sezone Kalesiju u društvu najboljih odbojkaša predstavljao ŽOK „Bosna“ Kalesija koji su u cijeloj sezoni upisali jednu ili dvije pobjede, a ostalo su pogađate bili porazi. Jedina svjetla tačka bila je muška ekipa koja je u nižem rangu pobjeđivala i na strani i kod kuće, međutim nisu ušli u rang najboljih.

Danas smo razgovarali sa trenerom koji je imao najbolji učinak u Premijer ligi BiH, a ujedno je i selektor ženske odbojkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine. Riječ je o Hamidu Subašiću.

Kalesija je nekada bila najbolja u odbojci, to više nismo. Ko je kriv?

Da budem iskren veoma je teško u ovakvoj situaciji razgovarati o katastrofalnom stanju u ovom sportu u Kalesiji. Izgleda da pogrešni ljudi vode ovaj sport i žao mi je što nema pomaka odbojkaških klubova. Nažalost svi vide da se odbojka u Kalesiji polako gasi. Ja sam još prije tri godine nudio prijedloge kako da se to spriječi, međutim pojedini ljudi me nisu željeli slušati i nisu me shvatali ozbiljno, tako da smo sada došli u situaciju da je ženska ali i muška odbojka u Kalesiji pred gašenjem. Ja ovom prilikom putem vašeg portala želim i da zamolim vijećnike u Općinskom vijeću Kalesija da pokrenu jednu inicijativu da se organizuje jedan okrugli stol predstavnika općine, privrednika i građana na kojem bi se razgoralo o tome kako izaći iz ove krize.

U vrijeme kada ste vodili Polo, uslovi treniranja su možemo reći bili ograničeni međutim sada klubovi imaju više slobode, ali nemaju rezultata.

Sada su dosta bolji uslovi za treniranje moje je mišljenje. U vrijeme kada sam ja vodio odbojkašice Pola koje su pobjeđivale sve ekipe sa po 10 ili 15 poena razlike u setovima nisu imale teretane, saunu ili nešto slično ali su pobjeđivale. U današnje vrijeme treniranja odbojkaši ili odbojkašice imaju i teretanu i masaže i saune, međutim nemaju rezultate. Izgleda da je u moje vrijeme (mada nisam previše star) bilo više zainteresovanih za odbojku i privatnika ali i ljudi koji vode sportske saveze.

Svjedoci smo da nije samo teška situacija u Kalesiji i sportski klubovi u Tuzli se gase, može li se to spriječiti?

Za takvo nešto što se dešava i u Kalesiji, Tuzli, Sarajevu za sve je kriv sistem ali i pogrešni ljudi koji su se „ustoličili“ u foteljama ne radeći ništa kako bi se stanje popravilo. U jednu ruku su krivi i sportski radnici i treneri jer se nisu još nijednom nisu pobunili, što znači da je njima dobro a ispaštaju igrači i igračice.

Da ste predsjednik sportskog saveza šta bi konkretno napravili?

Ja ne mogu zamisliti da jedan sportski klub može funkcionisati bez mlađih kategorija kao što su pionirke, kadetkinje i juniorke i da sam ja predsjednik sportskog saveza ja bi donio odluku da se takva jedna ekipa ne može registrovati za takmičenje. Ali bi donio i odluku da se ekipe koje imaju igračice sa strane ne mogu takmičiti ukoliko u svom sastavu nemaju mlađe igračice. Još u jednoj stvari bi bio decidan samo stručne osobe bi mogle raditi u tim klubovima.

Reprezentacija BiH od kako ste vi selektor ima najbolji start od kako postojimo.

Pa jeste. Ja kada sam došao da budem selektor ženska reprezentacija je prije mene imala oko petnaestak nastupa i u svim je bila poražena. Od kako sam ja tu, ostvarili smo pobjedu u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, prve pobjede za Olimpijadu, bilo je tu još pobjeda za Svjetsko prvenstvo, a najbolji rezultat je to što smo peta reprezentacija na Mediteranskim igrama što je ujedno i najveći uspjeh reprezentacije i kolektiva.

Koliko politika uništava sport u BiH?

Ja kao selektor i profesionalac ne razmišljam o tome da je politika tu, baš u sportu a svi znamo da ima politike. Ja sam trener i nisam politički opredjeljen a klubovi me angažuju zahvaljujući mojim rezultatima u ovom sportu. Mene jednostavno politika (ne)interesuje ali je ima u sportu i previše. Ja se nadam da će ona tu ostati još kratko i da će sport ostati sportistima, a političari nek se bave politikom i nek nas puste da radimo i da osvajamo trofeje.

Na posljednjim pripremama reprezentacije pričalo se da vas bojkotuju igračice iz Republike Srpske i Brčko Distrikta, da li je to tako?

Ja se ne bi složio da je to bojkot iako je bilo toga da se neke odbojkašice nisu odazvale. Sve odbojkašice treba s ponosom da obuku dres reprezentacije bez obzira odakle one bile da li je u pitanju Republika Srpska, Federacija ili Brčko Distrikt, one su profesionalci i tako treba da se ponašaju, a ne da se vode politikom. Uzet ću sebe za primjer, kada bi mi rekli Hamide ideš u Sarajevo pješke kako bi vodio reprezentaciju ja bi išao jer volim ovu državu.

Često su vas kritikovali, kada ste iz pojedinih klubova pozivali odbojkašice koje i nisu bile omiljene svojim trenerima, a kasnije se pokazalo da su izvrsne igračice u reprezentaciji…

Ja kao selektor obilazim sve gradove u BiH i pratim igre pojedinih igračica i tek onda ih pozivam u reprezentaciju. Neke od tih igračica možda su i bile u milosti ili nemilosti trenera, ali i kad uđu i igru ja sam ih zapažao pa su sigurno tako dospjele na spisak reprezentacije BiH. Nažalost sada ću slabije pratiti igre pojedinih igračica jer nemamo premijerligaša u Kalesiji pa ću tako češće odlaziti u Gradačac i Bijeljinu. Do sada je bilo koju god sam igračicu pozvao opravdala je to u potpunosti.

Kako spasiti odbojku od potpunog gašenja u Kalesiji, TK ali i BiH?

U odbojku ali i cjelokupan sport se mora ulagati. Ali i treneri trebaju se malo više angažovati u spašavanju sporta, (ne)moraju sve gledati kroz novac, treba malo da kažem i volonterski da se uključe. U sportu se mora malo više posvetiti i mlađim kategorijama kako se ne bi dešavalo da nam odbojkašice odlaze u druge države i da se tamo takmiče.

Vaša poruka mladim ljudima…

Ja bi poručio svim mladim ljudima da izađu iz kafića i da odu u dvorane, sportske terene da se bave bilo kojim sportom. Danas je na ulici mnogo sportista koji propadaju jer ne žele da treniraju i ne žele da ulažu u sebe.

R.Abidović