Kalesija

Inspirativna priča o Mersihi Fazlić iz Tuzle, ženi koja se rodila bez ruku i nogu

Unatoč okolini koja nerijetko zna biti okrutna prema drugačijima, ona je uspjela završiti školu, zaposliti se, udati, roditi dvije prekrasne djevojčice.

Mersiha se rodila bez ruku i nogu, ali duha pravog nesalomljivog ratnika. Simpatična, hrabra i prije svega skromna žena koja nema želja jer sve ih je, kaže, sama ostvarila! U Tuzli gdje živi posjetila ju je ekipa emisije Provjereno.

Ona sama kuha kavu i mjesi kruh, brine o svojim djevojčicama, tipka na računalu, fotografira, piše poruke. Dok joj muž radi, ona je s djevojčicama. Ne treba nikoga, a ono što ne može, kaže, ni ne treba.

Mersiha je poslovna žena, majka, supruga. Živi životom uobičajene 35-godišnjakinje. No, za takav, uobičajeni život, ona se morala mnogo više potruditi. Pitanja, pogledi, oni sažaljivi najčešće, s time živi cijeli život. „Vjerujte, oglušila sam na te triječi. Dogodi se da mi je netko nešto rekao, a ja nisam ni čula. Ma, ne zanima me mišljenje drugih. Ono što želim čuti, čujem, što ne želim, ne čujem“, govori Mersiha. Da ih je slušala, davno bi, kaže, odustala od svega.

Našla je posao u Informativnom centru za osobe s invaliditetom. Baš tamo postala je jednom čovjeku, osobi koja se kao i ona rodila s invaliditetom i koji je baš Mersihu izabrao za jednu od junakinja nejgovog filma. „Njoj apsolutno asistent nije trebao. Mislim, kad pogledate ljude, da onakvoj osobi ne treba asistent… Ona sama dođe na posao, ode s posla sama, dođe kući. Kad tako pogledate neke stvari, i ja sam, vjerujte mi, zaprepašten. Većina našeg društva je apatična. Ne znam zašto, ali pogotovo kad su u pitanju osobe s invaliditetom. Uvijek imaju sa strane neku podršku, uvijek netko da ih gura. Treba nekoga pustiti samog da ide kroz život, da malo vidi“, rekao je Aladin Kavgić.

A to je bila Mersihina priča. Što god je mogla, radila je sama, pa i živjela samo sa sestrom u Tuzli. Poanta Aladinovog filma bila je ukazati da ništa nije nemoguće kada se to stvarno želi.

I danas Mersiha radi honorarno za informatički centar, koliko stigne od kuće. No, sada joj je, kaže, najvažnije izgraditi stabilan dom i obitelj. U tu je avanturu ušla s Dževadom, osobom koji je otpočetka u njoj vidio samo ženu koja mu se svidjela na prvi pogled. Bila je, kaže, zima i snijeg. On je navaljivao, a ona se nećkala.

„Imala sam vezu prije nejga, ali nije to bilo to. Nisam mislila da će biti nešto od ovog, kao samo kavica i to. Kad sam mu rekla da sam u kolicima, rekao je da mu to ne smeta. I kao ‘ajmo na kavu“, prisjeća se Mersiha. A ista ta kava je prerasla u vezu.

Malo pomalo, postalo je sve ozbiljnije, dok nije postalo posve ozbiljno. Dževad je svoju Mersu, kako ju od milja zove, zaprosio, i to u kući njezinih roditelja. Nitko oko toga nije postavljao suvišna pitanja. Njihovu su volju svi poštovali. Sudbonosno da izgovorili su prije 5 godina. Obećali su jedno drugome, ne samo ljubav već i potporu, za cijeli život.

Izvor: Tuzlanski.ba

Znate nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
[contact-form-7 id="257132" title="Report error"]

Komentari

Kalesija: Otvorena savremena benziska pumpa i autobuska stanica, inves …

Barbarez objavio spisak za Njemačku i Nizozemsku, Šunjić, Baždar i …

NSRS usvojio zakon kojim se grb i himna Srbije mogu koristiti kao zvan …

OŠ Sapna u četvrtak organizuje humanitarni bazar

Kalesijski odbojkaši u subotu dočekuju sarajevsku “Bosnu” …

Sutra se igraju susreti 1/16 finala Kupa NS TK: “Bosna” i …

CLOSE
CLOSE